„I usni san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze.“ (Postanak 28,12)
Razmotrimo ove ljestve koje su bile pokazane Jakovu.
Adamov grijeh prekinuo je vezu između Neba i Zemlje. Sve do trenutka čovjekovog kršenja Božjeg zakona postojala je slobodna veza između Zemlje i Neba. Bili su povezani putem kojim je Bog mogao proći. Međutim, prijestup Božjeg zakona porušio je i prekinuo taj put i čovjek se odvojio od Boga.
Svaka karika u lancu koji je povezivao Nebo sa Zemljom i čovjeka s beskrajnim Bogom naizgled je bila prekinuta. Čovjek je mogao gledati prema Nebu, ali kako da ga dosegne?
Ali blago svijetu! Božji Sin, Bezgrešni, Savršen u poslušnosti, postao je kanal kojim se izgubljena veza mogla obnoviti, put kojim se izgubljeni raj ponovno mogao steći. Uz pomoć Krista, koji je postao čovjekov Zamjenik i Jamac, čovjek je mogao držati Božje zapovijedi. Mogao je obnoviti svoju odanost Bogu i Bog ga je mogao prihvatiti. Krist je preuzeo ulogu ljestvi.
„Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti.“ (Ivan 10,9).
Ljestve su postale sredstvo veze između Boga i čovjeka.
Uz pomoć tajanstvenih ljestvi Evanđelje je propovijedano Jakovu. I kao što su se ljestve prostirale od Zemlje i dopirale do najvišeg Neba, i kao što se Božja slava vidjela iznad ljestvi, tako je i Krist u svojoj božanskoj naravi dopro do Oca i bio jedno s Ocem. I kao što su ljestve, iako su vrhom dopirale do Neba, stajale na Zemlji, tako je i Krist uz pomoć Oca odjenuo svoju božansku narav u ljudsku i našao se na Zemlji „kao čovjek“ (Filipljanima 2,7). Ljestve bi bile beskorisne kada se ne bi oslanjale na Zemlju i kada vrhom ne bi dopirale do Neba.
Bog se pojavio u slavi iznad ljestvi gledajući sa sućuti prema zalutalom, grešnom Jakovu. Upravo je u Kristu Otac pogledao grešnog čovjeka. Polomljena karika bila je nadomještena. Bio je obnovljen put kojim umorni i natovareni čovjek može proći. Mogao je ući u Nebo i naći odmor i mir. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)