Ali Isusa — koji je jedno kratko vrijeme učinjen nižim od anđela radi patnje, to jest smrti, da bi milosti Božjom za svakog umro — vidimo ovjenčana slavom i čašću. (Hebrejima 2,9)

Gospodin je čovjeka stvorio kao čisto i sveto biće. Ali Sotona ga je zaveo, izopačio mu načela i pokvario um uputivši njegove misli pogrešnim smjerom. Namjeravao je da tako potpuno pokvari svijet.

Krist je vidio kakva stra¹na opasnost prijeti čovjeku i odlučio ga je spasiti žrtvujući samoga sebe. Da bi mogao ostvariti ovu namjeru ljubavi prema palom rodu, postao je kost naše kosti i tijelo našega tijela. “Sad, budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, jednako i sam postade sudionik u tome da smrću uništi onoga koji ima vlast nad smrću, to jest đavla, i da oslobodi sve koji cijeli život bijahu podvrgnuti ropstvu strahom od smrti. Jer, doista, ne pomaže anđelima, već pomaže Abrahamovu potomstvu. Zato je u svemu morao postati sličan svojoj braći da bude veliki svećenik milostiv (prema ljudima) i vjeran u odnosu prema Bogu da okajava grijehe (izabranoga) naroda. Budući da je sam trpio i bio kušan, može pomoći onima koji stoje u kušnji. (Hebrejima 2,14-18)

Posredovanjem Svetoga Duha, u čovjeku je trebalo biti uspostavljeno novo načelo duševne i duhovne snage tako da on, udružujući se s božanstvom, postane jedno s Bogom. Krist, kao otkupitelj i obnovitelj, trebao je posvetiti i pročistiti čovjekov um pretvarajući ga u snagu kojom će druge umove privući sebi. Njegova je namjera da oplemenjujućom i posvećujućom snagom istine ljudima udahne plemenitost i dostojanstvo.

Krist se mogao zbog naše krivnje udaljiti od nas. Međutim, umjesto da se udalji, On je došao i boravio među nama, ispunjen svom puninom Božanstva, a ipak jedno s nama, tako da Njegovom milošću i mi možemo postići savršenstvo. Sramotnom i mučeničkom smrću platio je našu otkupninu. Došao je iz najvišeg savršenstva, odjenuo svoju božanstvenost u ljudskost, i korak po korak spustio se u najveće dubine poniženja. Nema mjere kojom bi se mogla odmjeriti dubina Njegove ljubavi…

Čudim se da oni koji sebe nazivaju kršćanima ne mogu shvatiti božanske mogućnosti, da ne mogu jasnije sagledati križ kao posrednika u oprostu i pomilovanju, kao sredstvo da se oholo i sebično ljudsko srce stavi u izravnu vezu sa Svetim Duhom kako bi se Kristovo bogatstvo moglo izliti u um, da se ljudsko oruđe ukrasi vrlinama Duha, da se Krist navijesti onima koji Ga ne poznaju. (Ellen G. White, Slični Kristu)