`Jer što zakonu bješe nemoguće jer bješe oslabljen tijelom posla Bog sina svojeg u obličju tijela grjehovnoga, i za grijeh osudi grijeh u tijelu.” (Rimljanima 8,3 – DK)
Ovo “jer” kao i u Rimljanima 8,2 prilično je važno. Ono predstavlja prva dva retka u Rimljanima 8 (s izjavom o “nepostojanju osude” i ulozi Duha u oslobađanju kršćana od “zakona grijeha smrti”) čvrsto na temelj Kristovog velikog djela. Isus i Njegov život i smrt ne samo da su spasenje učinili mogućim već i stvarnim. Iza Isusa stoji Bog, Otac koji Ga je poslao “u obličju grešnog tijela (KS). Ovaj izraz je pun značenja o Isusu kao Bogočovjeku. Prvo, On je bio Božji “vlastiti” Sin. U nekom smislu mi možemo svakog kršćanina opisati kao sina ili kćer Božju, ali kao što A. M. Hunter kaže, Krist je “sin rođenjem” a “mi smo sinovi po milosti”. Krist nije baš jedan od nas. On je Sin Božji. Zato Ga je anđeo obraćajući se Mariji nazvao “svetim” (Luka 1,35). Biblija to ne kaže ni o jednom drugom djetetu, jer se Isus u značajnom smislu razlikovao od drugih ljudi: On je bio Božji vlastiti Sin i imao je izravno naslijeđe Svetog Duha kao i Njegov Otac.
S druge strane, Isus je došao “u obličju grešnog tijela” (KS). Uočite kako je Pavao ovdje morao biti pažljiv. Da je rekao da je došao “u grešnom tijelu”, stvorio bi teološki razdor jer je već u 7. poglavlju izjavio da je grešno tijelo nesposobno pobijediti grijeh. Da je rekao da Krist ima “grešno tijelo” kao i druga ljudska bića, to bi ga logički dovelo do zaključka da je On bio grešnik kao i ostatak čovječanstva. Ali, s druge strane, Krist se trebao poistovjetiti s onima koje je došao spasiti. Posljedica je da je Pavao pozorno izabrao riječi “obličje grešnog tijela”. Tako on naznačuje da je Krist u potpunosti sudjelovao u iskustvu čovječanstva, ali nije u potpunosti bio kao i drugi ljudi.
Rimljanima 8,3 nam kaže da je Krist, zbog toga što je bio Bog i čovjek, mogao uspješno ukloniti problem grijeha. Tako cijelo čovječanstvo duguje zahvalnost Onome koga je Bog poslao da “izbavi svoj narod od grijeha njegovih.” (Matej 1,21) (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)