“Kako su krasne — kao što stoji pisano — noge onih koji nose Radosnu vijest.” (Rimljanima 10,15)

Pavlov citat je slobodno prepričavanje Izaije 52,7 koji glasi: “Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta.”

U izvornom kontekstu ovaj utješni redak odnosi se na sigurnost izraelskog povratka iz babilonskog ropstva. Apostol ga sada primjenjuje na Evanđelje koje objavljuje slobodu od ropstva grijeha. Uporaba ovog retka podrazumijeva misao da ako se narod raduje zbog radosne vijesti o oslobođenju iz babilonskog izgnanstva, još bi se više trebao radovati u svjetlu vijesti Evanđelja.

U danima prije elektronske pošte, telefona i drugih suvremenih sredstava komunikacije povjerljiv glasonoša obično je poruke predavao u ruke. Ljudi su se borili za prednost da prvi donesu vijest o pobjedi svojim vladarima nakon teške bitke. S druge strane, nitko nije želio “čast” prenošenja loše vijesti nekom moćniku na Istoku. Loša vijest je nekoga mogla stajati života.

Ali “kako su krasne noge onih koji nose Radosnu vijest”. Mi suvremeni ljudi možda se pitamo zašto je Bog odlučio posebno spomenuti noge. Ovaj izraz ne bi zbunio osobu iz Pavlovog doba. Radosna vijest je stizala pomoću nogu samih glasonoša. Nakon dugog trčanja sam trkač je mogao biti prljav, smrdljiv i otrcan, ali onima koji su očekivali radosnu vijest pogled na brzo kretanje njegovih nogu preko polja uvijek je bio uzbudljiv prizor. Svi vole dobre vijesti.

Može li biti bolje vijesti od Radosne vijesti o spasenju?

Jeste li nedavno razmišljali o “nogama” koje su vama donijele Radosnu vijest o spasenju? Možda je to bio neki evanđelist, laik, član obitelji, učitelj, pastor, možda osobe koje istodobno pripadaju u nekoliko kategorija. Bez obzira na to tko je to bio oni su vam donijeli Radosnu vijest. Tko god da je to bio, zašto im ne uzvratite ovaj blagoslov danas? Napišite im razglednicu, nazovite ih i kažite koliko cijenite njihovu službu u svom životu! Tko zna možda će im vaša razglednica ili poziv biti blagoslov kada im je najpotrebnije. Tada će i vaše noge biti krasne. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)