“Dođi kraljevstvo tvoje!” (Matej 6,10)
Kao i u ostalim dijelovima Propovijedi na Gori, u molitvi Očenaš zamjećuje se logičan redoslijed. Molbe se upućuju jedna za drugom po unaprijed zamišljenom planu. Na primjer, molitva započinje željom da se Božje ime sveti među ljudima. Međutim, u trenutku kada izgovaramo te riječi mi se podsjećamo da ljudi uglavnom ne svete Božje ime.
Zašto je tako? Zašto ljudi ne poštuju Boga?
Odgovor je i jednostavan i složen. Jednostavni odgovor glasi da je grijeh donio takvo stanje. Odgovor postaje složeniji kada shvatimo da je na Zemlji osnovano još jedno kraljevstvo koje se nalazi u sukobu s Božjim kraljevstvom.
To je kraljevstvo tame, Sotonino kraljevstvo. Biblija se ne ustručava reći istinu kada govori o Sotoninom kraljevstvu. Evanđelje po Ivanu naziva Sotonu “knezom ovoga svijeta” (Ivan 12,31), dok ga Pavao zove “gospodarem zračnog kraljevstva” (Efežanima 2,2). Pavao piše Efežanima da kršćani moraju uzeti cjelokupno božansko oružje “da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima! Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima” (Efežanima 6,11.12).
Isus je “vladar zemaljskih kraljeva” (Otkrivenje 1,5). Njegovo propovijedanje se uglavnom bavi pobjedom Njegovog kraljevstva nad kraljevstvom tame. U stvari, Isus je i došao da pripremi put konačnoj pobjedi Božjeg kraljevstva u velikom svemirskom sukobu. “Kraljevstvo koje treba doži” nalazi se u središtu velikog sukoba između Krista i Sotone. Svako je ljudsko biće vojnik jednog ili drugog kraljevstva. Mi smo ili aktivno na strani kralja Isusa ili na Sotoninoj strani.
Kako je sa mnom danas? Čije kraljevstvo unapređujem? Kako bih to mogao vidjeti? (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)