„Mi koji imamo prve plodove Duha, sami u sebi uzdišemo ustrajno iščekujući posinjenje: otkupljenje našeg tijela.“ (Rimljanima 8,23)
O čemu se ovdje govori? Pavao je u Rimljanima 8,14-16 rekao vjernicima u Rimu da su već posvojeni kada su prihvatili Krista. A sada u dvadeset trećem retku od spominje da još uvijek čekaju na posinjenje. Kako možemo pomiriti ove dvije izjave?
Odgovor leži u ova dva retka i vraća nas nečemu što sam prije nazvao „djelomičnim spasenjem“. Kada vjerom dođemo Bogu, mi primamo opravdanje. On nas odvaja za službu (posvećenje) i daje nam novo srce i um. Sve je to dio našeg spasenja. I to je već ostvareno.
Ali kao što je to u sedmom poglavlju tako slikovito prikazano, naša su nova srca i umovi još uvijek smješteni u istim starim tijelima sa svim svojim „sklonostima“ prema kušnjama. Zato smo mi prilikom obraćenja posvojeni u Božju obitelj, ali ne primamo sve prednosti našeg posinjenja sve do „otkupljenja našeg tijela“. Pavao ovaj korak smješta u vrijeme drugog Kristovog dolaska kada Bog one koji su umrli u Kristu uskrisuje s tijelima koja su i besmrtna i nepogrešiva (1. Korinćanima 15). Prema ovom retku u tom će trenutku naše posinjenje biti potpuno.
Ivan opsuje sličan prizor kada piše: „Sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo kad se o očituje, bit ćemo mu slični.“ (1. Ivanova 3,2) Zato je ono što sada imamo stvarno spasenje iako nije cjelovito.
Ovdje treba istaknuti dvije misli. Prvo, brinu me osobe koje svoju istinu zasnivaju na samo jednom retku. One obično izostave retke koji ostvaruju ravnotežu. Potrebna su oba Pavlova retka o posinjenju (Rimljanima 8,14-16, 23) kako bismo u cijelosti razumjeli ovaj predmet. Kada bismo imali samo jedan, Božji nauk bi bio iskrivljen. Tragedija kršćanske crkve jest što su mnogi sretniji s iskrivljenom nego s uravnoteženom istinom.
Druga misao koju treba zapamtiti jest da Boga zanima spasenje cijele osobe a ne spasenje nečega što izgleda kao bestjelesan duh ili plutajuće, slobodne duše. Kao što je Isus imao uskrslo tijelo, tako će ga imati i Njegovi sljedbenici. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)