„Niti dajite udova svojih grijehu za oružje nepravde, nego dajite sebe Bogu, kao koji ste uskrsnuli na život od mrtvih, i udove svoje Bogu za oružje pravde.“ (Rimljanima 6,13)

Oružje ili oruđe su naprave kojima se koriste vojnici i radnici. Sjekira u rukama četverogodišnjaka ne može oboriti drvo u šumi. Ali u rukama vještog drvosječe, sjekira obara i veliko drvo. Zakon, oslabljen tijelom, nikada neće moći biti održan u životu ljudi, osim kroz Krista.

Kad čovjek postane oruđe u Kristovim rukama, poslušnost je moguća. Oruđe je pasivno, i mnogi od nas se plaše riječi pasivan. Netko može postaviti pitanje: „Smatrate li da trebam da tako pokoriti svoju volju Bogu da On kontrolira i koju boju tapeta ću staviti na zid? Zar neću ja vršiti izbor čarapa ili boju odjeće koju ću obući?“

U redu, želio bih vas nešto vas pitati: „Što je u tome tako zastrašujuće? Znate li da sam već mnogo puta izabrao pogrešnu boju tapeta? Potrebna mi je što prije pomoć u izboru tapeta! A naročito dok ih postavljam!“ Ako ne želite da idete baš tako daleko, pođite bar ovaj dio puta: potpuno smo ovisni od Božje kontrole za poslušnost Njegovom zakonu. Ne smijemo se plašiti da ćemo postati lutke i izgubiti svoju moć izbora, ili svoju individualnost. Ako nas sam Stvoritelj poziva da dođemo pod Njegovu kontrolu, zašto nam to izgleda tako zastrašujuće?

Naš Stvoritelj je uvijek želio da očuvamo svoju individualnost, stvoreni smo po Njegovom obličju, sa sposobnosti izbora. Zamisao da nas načini „slobodnim moralnim bićima“ bila je u početku Njegova. Zar se onda ne možemo sigurno prepustiti u ostatku puta i odgovoriti na Njegov poziv da se potpuno pokorimo Njegovoj kontroli.

Moj sin je volio skakati sa klavira u moje ruke. Nije on to sam izmislio. Ja sam krivac za to. Stavio sam ga tamo jednom i rekao: „Skoči! Uhvatit ću te!“ Bez trenutka oklijevanja skočio je. I ja sam ga uhvatio. Zašto? Zato što mi je vjerovao. Ako i ja na isti način imam povjerenja u svog nebeskog oca i On me pozove da dođem pod Njegovu kontrolu, da predam sebe Njemu, zar neću biti siguran u Njegovim rukama? Imati povjerenje u Njega jedina je vrsta stvarne slobode koja postoji na svetu. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)