“Ja znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ništa nije nečisto samo po sebi, nego samo onomu koji nešto drži nečistim; nečisto je.” (Rimljanima 14,14)
Današnji je redak zanimljiv. Neki prijevodi kažu: “Nijedna hrana nije nečista sama po sebi.” Premda se riječ “hrana” ne spominje u grčkom tekstu Rimljanima 14,14 spominje se u sljedećem retku i očito je o čemu Pavao govori.
Ali trebamo se pitati na koju nečistu hranu on misli? Ne znamo pouzdano, ali sigurno znamo da ne govori o propisima o nečistoj hrani u Ponovljenom zakonu 14 i Brojevima 11. Kako to znamo? Iz konteksta. Sporno pitanje koje Pavao iznosi u 14,1.2 ne odnosi se na jedenje čistog i nečistog mesa, već na jedenje nečistog mesa i nejedenje mesa uopće.
Naravno, nakon križa nema nečiste hrane u ceremonijalnom smislu. Ali to ne znači da je sva hrana zdrava. Ona hrana koja je bila nezdrava prije križa nezdrava je i poslije.
- H. Dodd nam ovdje pomaže kada piše da je “prilično nelogično” shvatiti da Pavao uči kako “ništa nije dobro ili loše već ga naše mišljenje čini takvim”. Pavao ne uči da je sve dobro za ljudsku prehranu ili da je nezdrava prehrana plod nečije mašte.
Kontekst je vrlo važan za razumijevanje Rimljanima 14,14. Umjesto da raspravlja o nečistoj hrani koja je Židovima zabranjena u knjizi Ponovljeni zakon, Pavao govori o hrani koja je postala sporna u zajednici kršćana i Židova. Kao što smo već primijetili, ovdje je vjerojatno u pitanju hrana prinesena idolima a koja se našla na tržnici. Pavlu ova mogućnost nije predstavljala problem budući da je idol ionako ništavan. Zato se on kao “jaki” vjernik nije brinuo o takvim pitanjima.
Ali nisu svi dijelili Pavlov stav o ovom pitanju. Neki su definitivno smatrali da je pogrešno jesti ovu hranu. Apostol ne osuđuje ovakve ljude premda smatra da nisu u pravu. Umjesto toga on poštuje njihovo uvjerenje.
Ovdje nalazimo pouku i za sebe. Mi trebamo poštovati druge ljude zbog njihovih uvjerenja kao što bismo voljeli da i oni poštuju nas. Premda se možda uvijek ne slažemo, mi još uvijek možemo zajedno živjeti. Da je crkva slijedila Pavlov savjet, ona bi bila mnogo ugodnije mjesto. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)