“Prema tome, svaki će od nas dati Bogu račun sam za se. ” (Rimljanima 14,12)
Revizor posjećuje poduzeća, dobrotvorne udruge i državne agencije. Zadaća revizora je povremeno ispitati financijske zapise i potvrditi njihovu točnost. Ukratko, financijske institucije koje posluju novcem moraju podnijeti račun za svoje poslove. Nema sumnje da i sama činjenica da će se obaviti revizija potiče neke djelatnike da budu pošteniji.
Ali istina je da i lukava osoba ponekad može napisati lažna izvješća tako da izgledaju istinita iako nisu. Ljudski revizori su pogrešivi.
Pavao nam kaže da će i Bog obaviti reviziju ili provjeru svačije života. Svatko (Pavao uključuje i sebe) morat će “dati račun Bogu sam za se”. Međutim, postoji razlika između božanskog Revizora i ostalih — On je nepogrešiv. Njega se ne može prevariti. Njemu nitko ne može prikazati lažno izvješće. Kao što kaže mudri čovjek: “Čujmo svemu završnu riječ: Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer — to je sav čovjek. Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.” (Propovjednik 12,13.14)
Ali sjećate se da prilikom konačnog polaganja računa nije presudno jeste li samo vršili Božje zapovijedi, već jeste li prihvatili Krista kao Gospoda i Spasitelja. Vršenje zapovijedi ima smisla samo u kontekstu ovog odnosa vjere.
U središtu Pavlove dosadašnje rasprave u Rimljanima 14 nalazi se posebna zapovijed — opomena da ne sudimo bližnje. Žalosno je što oni koji se pošteno brinu da vrše sve Božje zapovijedi prečesto zaboravljaju zapovijed o neosuđivanju. Svojom zaboravnošću oni u stvari krše Deset zapovijedi time što uzurpiraju Božju ulogu zauzimaju Njegovo mjesto, prestupajući tako prvu zapovijed.
Slušajte! — kaže Pavao. Mi imamo jednog Suca, a svi vi samozvani, pravedni suci jednog ćete dana stati pred Njegovo prijestolje i položiti konačni račun.
Pouka: prestanite suditi i počnite živjeti Božju ljubav. Osuđivanje razara, a življenje izgrađuje. Odgovornost je otrežnjujuća, ali i važna poruka. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)