„Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. Vikahu iza glasa: Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima? I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.“ (Otkrivenje 6,9-11)
Netko bi mogao pročitati neskladno sročenu rečenicu na kraju našega teksta na dva načina. Doslovno uzet, tekst izgleda kao da govori da je i budućim mučenicima prije smrti neophodna neka vrsta dogradnje ili upotpunjenja. Većina prevoditelja Biblije, međutim, dodaje po nekoliko riječi da bi dopunili sliku: „Dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.!“ To bi značilo da kraj neće doći, dok izvještaji ne zapišu određeni broj mučenika!
To je bila omiljena misao u judaizmu prvoga stoljeća. Tekstovi slični onome u Otkrivenju 6,9-11. pojavljuju se i u 1. Henokovoj 47,1-4. i u 4. Ezrinoj 4,35-37. Pisac apokrifa (4. Ezrina) napisao je svoj spis kao odgovor na razorenje Jeruzalema 70. godine poslije Krista, nekako u isto vrijeme kada je nastalo i Otkrivenje. Kao Judejac nekršćanin, pisac pokušava shvatiti Božju volju i Božje putove u doba neusporedivog stradanja i straha.
Povijest Izraela, od starozavjetnih vremena do 70. godine poslije Krista, opisuje mnogo više poraza nego uspjeha. Veličanstvena obećanja i proročanstva miješaju se s izdajama, otpadima i razočaranjima. U vrijeme pisanja apokrifa o Ezri judejske nade u veličinu Izraela izgledale su zauvijek izgubljene. Zato su riječi knjige natopljene tugom i žalošću.
U „viđenju“, pisac apokrifa suočava se s velikim brojem vjernih Judejaca koji su 70. godine poslije Krista izgubili svoj život. Kako će Bog uopće moći ispuniti svoja obećanja, kada Njegov izabrani narod doživljava takvu katastrofu? Anđeo Uriel odgovara da je cijelo tadašnje doba puno žalosti i nesavršenstva. Tek će u vremenu koje će doći, Božja obećanja naći svoje potpuno ispunjenje.
„Koliko još dugo treba čekati i kada će to biti“, pita se navodni Ezra.
Uriel mu odgovara: „Zar i duše pravednika u svojim prostorijama ne postavljaju isto pitanje?“ Božji odgovor glasi: „Kada se upotpuni broj onih koji su kao ti!“ Danas nas takav odgovor ne bi zadovoljio, ali on ipak izražava misao da stradanja imaju neku svoju svrhu, granicu i konačni cilj. Mi nikada nećemo doživjeti potpunu pravdu na ovom svijetu – ona će se pojaviti tek u svijetu koji će doći.
Gospode, molim Te, pomozi mi da me moja lokalna i privremena perspektiva ne skrene s puta. Pomozi mi da imam povjerenja u Tvoju potpunu sveopću upravu nad sadašnjošću i nad budućnosti. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)