„I neka se cijelo vaše biće – duh, duša i tijelo – sačuva besprijekorno za dolazak Gospodina našega Isusa Krista! Vjeran je onaj koji vas je pozvao: on će to i učiniti.“ (1. Solunjanima 5,23.24)
Gospod našeg spasenja želi nas spasiti potpuno. On želi da Njegovo kraljevstvo ima što je moguće više stanovnika. Kad Pavao govori da Bog želi spasiti naše tijelo, duh i dušu, on nam kaže da Bog želi spasiti cijelog čovjeka, a ne samo tijelo, ili samo um, ili samo naše duhovno biće. U Njegovom kraljevstvu neće biti bestjelesnih duhova niti tijela bez duha.
Isus se bavi cijelom ličnošću u Evanđelju po Mateju 6,19-24, i to na progresivan način. Na kraju svoje prve ilustracije (Matej 6,21) bavi se našim srcem, sjedištem našeg ponašanja. On zna da je najvažnije da nas prvo upozori na probleme srca. Srce nas priklanja da biramo jedan ili drugi način života. I stoga, govoreći o dvjema vrstama blaga, On počinje od našeg srca.
Zatim (Matej 6,22.23) dolazi opis očiju. Isus brzo prelazi na naše organe vida, dio organizma koji naš um snabdjeva velikom količinom činjenica koje nam omogućuje da donosimo zaključke.
Ako nas naše oči i naš um opskrbljuju nepouzdanim podacima, ima malo nade da ćemo donijeti pravilne odluke. Zatim Isus prelazi na naše cijelo biće i na naše konačno opredjeljenje kada govori o dvama gospodarima. Ovdje Isus stiže do vrhunca ka kojemu teži još od devetnaestog retka. Konačni rezultat našeg opredjeljenja i naših odluka je život ili s Bogom ili protiv Njega.
Ove nas tri izreke ostavljaju bez međuprostora. Naše je blago ili na Nebu ili na Zemlji. Naše oči nas opskrbljuju ili svjetlošću ili nas ostavljaju u tami. Mi služimo ili Bogu ili bogatstvu. Isus se nije mogao jasnije izraziti. Međutim, konačna odluka je prepuštena nama. Za kojeg ću se gospodara danas opredijeliti? (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)