„A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih.“ (Otkrivenje 5,8)
Uzbudljiva poruka iz ovog teksta glasi da su u bogosluženje na Nebu uključene i molitve svetih. Molitve svetih uzdižu se iz svijeta koji se potpuno razlikuje od prizora koji je apostol Ivan gledao na Nebu. Sveti su u tom svijetu naizgled izgubili bitku. Izgleda po svemu da je zlo na vlasti. Međutim, Knjiga otkrivenja uzdiže pogled vjernika prema nebeskim mjestima. Tu je postignuta odlučujuća pobjeda, koja je zauvijek onesposobila zlo. Molitva nije samo nešto lijepo što vjernik može učiniti – to je veza s moćnom, pobjedonosnom nebeskom silom.
Prije nego što smo dobili djecu, moja supruga i ja smo kupili smo bicikle s deset brzina kako bi uživali u ljepotama naše doline u planinama. Nekoliko smo godina često odlazili na izlete, ali tijekom posljednjih decenija teret obitelji i posla uputio je našu pažnju u drugom smjeru, navodeći nas da zanemarimo bicikle. Oni se sada nalaze na tavanu naše kuće, na mjestu na kome će biti na suhom, ali ne i tako lako dostupni.
Prije nekog vremena, ipak, sam se popeo na tavan, izvukao svoj crveni trkači bicikl, misleći da je došlo vrijeme da ga ponovno upotrijebim. Ustanovio sam da tu i tamo ima na njemu dosta hrđe i da su neki gumeni dijelovi propali. Nakon 25 godina nije baš izgledao najbolje, ali ipak se kotrljao. I dalje je širio oko sebe onaj ugodni zvuk koji se čuje kada se dobar bicikl polako kreće. Iako su gume bile mekane, a ja nisam znao gdje mi je pumpa, ipak su sadržale dovoljno zraka da malo probam voziti.
Krenuo sam cestom. Pošto je vožnja biciklom zahtijevala dosta napora, počeo sam se pitati nisu li moji nožni mišići izišli iz forme. Kao da mi vožnja nije pričinjavala toliko zadovoljstva koliko mi je to ostalo u sjećanju. Nakon nekog vremena, vratio sam bicikl na mjesto, nadajući se da će tamo ostati skriven tijekom sljedećih dvadesetak godina. Međutim, nekako sam pronašao pumpu, napumpao nešto svježeg zraka u stare gume i probao ponovo. Kakvog li iznenađenja! Sve je išlo mnogo, mnogo lakše. Malo zraka, a tolika razlika!
Već sam čuo kako se govori da je „molitva disanje duše“. Molitva je slična zraku koji sam napumpao u gume svoga bicikla. Kada sami pokušavamo riješiti svoje probleme, život postaje težak. Međutim, molitva prenosi naše potrebe u prijestolnu dvoranu svemira, u kojoj nijedan problem nije, toliko veliki da ne bi mogao biti riješen, nijedna bitka preteška da se ne bi mogla dobiti. Zahvaljujući pobjedi Janjeta, molitva je postala ključ pobjede na Zemlji. Nemojte napuštati dom bez molitve!
Gospode, ne tražim od Tebe da mi osiguraš lak život. Međutim, zaista Te molim da Tvoja moćna sila mnogostruko ojača moje napore kako bih prenio pobjedu Janjeta svakoj osobi s kojom se srećem! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)