„Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim.“ (Otkrivenje 3,9)
Pošto je na mjestu na kome radim uvijek bilo dosta studenata iz Koreje, počele su me zanimati neke karakteristike korejske kulture. Jedna od najzanimljivijih je svakako klanjanje. Kao i u mnogim drugim azijskim kulturama, ritualno klanjanje je dio korejskog procesa pozdravljanja, ali i izražavanja zahvalnosti i ispričavanja.
Primijetio sam da se “klanjanje” pojavljuje u mnogo različitih oblika. Kad se sretnu dvije osobe iz tog ranga, dubina klanjanja je ista, duboka, ali ne i suviše duboka. Kada osoba više ranga sretne osobu nižeg ranga, priznaje njenu prisutnost klanjanjem, ali klanjanje nije tako duboko kao ono koje se čini pred osobom više ranga. Kada netko učini neki ljubazan potez prema nekome ili mu pokloni neki dar, dubina klanjanja je u skladu s veličinom dara ili učinjenog djela.
Nešto slično događa se ikada je u pitanju isprika. Postoji izreka u korejskoj kulturi da netko tko je zaista učinio veliku grešku može je popraviti samo ako se “pokloni vrlo duboko”. Što je klanjanje dublje to je i veća skrušenost. Mislim da bi nešto takvo bilo korisno i u zapadnoj kulturi. Moja žena ponekad može biti vrlo nezadovoljna mojim ponašanjem, ali ima nešto u muškom klanjanju i skrušenosti što može razriješiti problem bolje od bilo čega drugoga ili makar navesti drugu osobu da se nasmiješi.
Preporučljivo je da se i profesor pokloni pred korejskim studentom u znak pozdrava, ali to klanjanje je vrlo kratko, skoro neprimjetno. Međutim, za Korejce ovaj sustav klanjanja nije samo neki pažljivo izabrani i proračunati potez. U stvari, to je instinktivna, spontana kulturna reakcija prema događajima ili ljudima. Slični rituali sigurno su bili uobičajeni i u grčkom i u rimskom antičkom svijetu.
Grčka riječ koja je u našem tekstu prevedena kao “klanjanje” u Knjizi otkrivenja ima prizvuk “obožavanja”. Kao takva ona naglašava dragovoljno priznavanje da je ona druga osoba nadmoćna, dostojna obožavanja i hvale. Pozadina ovog teksta nalazi se u Starom zavjetu. Sinovi onih koji su tlačili Hebreje u Babilonu poklonit će im se, pokazujući da izgnanici više nisu prezreni već poštovani (Izaija 45,14; 49,23; 60,14). Hebreji se neće morati osvećivati za svoje poniženje. Sam će Bog učiniti da se uloge promjene. Kršćane, koje su tlačili i neznabošci i Hebreji, sam će Bog jednoga dana rasteretiti (Otkrivenje 3,9).
Gospode, kada budem ponižen ili kada drugi dobiju prednosti za koje smatram da pripadaju meni, pomozi mi da se oslonim na Tebe da ispraviš nepravdu kada budeš smatrao da je zato došlo vrijeme. Pomozi mi da strpljivo sačekam Tvoje djelovanje! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)