“Ne usuđujem se reći nešto od onoga što Krist nije po meni učinio za obraćenje pogana riječju i djelom, snagom čudesnih znakova, silom Duha Svetoga.” (Rimljanima 15,18.19)
Pavao u Rimljanima 15,17 tvrdi da se ponosi samo službom za Boga. U današnjem retku on objašnjava narav ovog ponosa i otkriva najmanje četiri obilježja vjernog propovjednika.
Prvo, on zasluge nije pripisivao sebi. Nije se kao apostol hvalisao svojim dostignućima, već onim što je Krist učinio kroz njega. Na temelju onoga što nalazimo u Novom zavjetu Pavao se više mogao hvalisati od bilo kojeg drugog apostola, uključujući i Petra i Ivana. Veći dio knjige Djela apostolska usredotočuje se na njegovu službu, a on je više od bilo kojeg drugog pisca sudjelovao u pisanju Novog zavjeta. Osim toga njegova misionarska putovanja obuhvatila su veći dio imperija. Njegova prošlost i obrazovanje pripremili su ga da odigra važnu ulogu u suočavanju židovske i neznabožačke kulture za što nijedan drugi apostol nije bio osposobljen.
Pavao je imao mnogo toga čime se mogao hvalisati da je htio. Ali on se ponosio onim što je Krist ostvario. Često vidimo da oni koji su najmanje postigli imaju mnogo toga za reći o sebi, ali Pavao nije takav.
Drugo, on je propovijedao cjelovitu poruku. On nije samo propovijedao evanđelje o opravdanju vjerom, već je svojim obraćenicima pokazao i važnost poslušnosti. Zato je njemu i bila važna činjenica što je “obratio pogane”. Značajno je i to što je on izričito spominje u uvodu u Poslanicu Rimljanima (vidi Rimljanima 1,5). Pavao je itekako bio svjestan činjenice da je poziv na poslušnost dio Kristovog evanđeoskog poziva učenicima. Oni su trebali naučavati vršenje svega što je On zapovjedio (Matej 28,20).
Treći znak vjernog propovjednika je osobni integritet. Pavao je rekao da je utjecao na pogane riječju i djelom. Njegov je život potvrđivao njegove riječi. Dio sile njegove poruke bio je što je on izbjegavao licemjeran život i vlastitu pravednost.
Četvrto obilježje vjernog propovjednika, a koje Pavao pokazuje osobnim primjerom, jest činjenica da je njegovo djelo uspjelo samo “silom Duha Svetoga”. Nema ništa jadnije nego kada kršćani svojom silom nastoje činiti dobro. Naša najveća potreba danas je da Božji Duh oživi naše napore u radu za Njega. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)