„Pilat im ponovo reče: ‘Što da onda učinim s onim koga zovete kraljem židovskim?’“ (Marko 15,12)
Došli smo do kraja godine u kojoj smo hodali za Isusom stazama Gore blagoslova. Na neki nam se način čini kao da je naše putovanje potrajalo samo nekoliko dana, ali na drugi, kao da smo putovali i dulje no samo jednu godinu. Naše poimanje vremena doista i nije tako važno. Činjenica je da je godina prošla i da sutra započinjemo novu. Osnovno pitanje glasi: Hoćemo li nastaviti putovati s Isusom?
Tijekom prošle godine suočili smo se s najsnažnijim učenjima što ih je svijet ikada čuo. A sada svaki pojedinačno suočeni smo i s pitanjem što ga je nekada postavio Pilat Judejcima: „Što da onda učinim s Isusom zvanim Mesija?“
Vidim da oklijevate. Ali, suočimo se s pitanjem, jer nam oklijevanje neće pomoći, neće riješiti naš problem. Što ćeš ti učiniti s Isusom koji je održao Propovijed na Gori? Što ćemo nas obojica učiniti s Njegovim učenjima?
Odgovor koji su Hebreji dali Pilatu bio je jasan i glasan: „Razapni ga!“ I Pilat je to učinio.
To je mogućnost koja se i tebi pruža. Druga je mogućnost dopustiti da On nas razapne i onda uskrsne u novi život. Počeli smo prošlu godinu s Hebrejima koji su osjetili svoje siromaštvo duha i plakali zbog svojih grijeha, koji su bili gladni i žedni pravednosti, koji su dopustili Bogu ne samo da im oprosti grijehe već ih i preobrazi i učini milostivima i graditeljima mira. Nama je i danas potrebno to isto iskustvo. O, istina je da smo malo mudriji nakon svog prijateljevanja s Isusom, ali i dalje ovisimo o Njemu.
Danas Ti se, Oče, želimo zahvaliti na zajedničkom putovanju. Ali i više od toga, želimo Ti iznova posvetiti svoj život i sljedeće godine nastaviti našu zajednicu i putovanje. Potrebni su nam Tvoji blagoslovi, Tvoja pomoć, Tvoje vodstvo! Ti si nam prijeko potreban! (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)