„Od upravitelja se dalje traži da se svaki pokaže vjeran.“ (1. Korinćanima 4,2)
Novac postaje blagoslov kada oni koji ga rabe imaju na umu da su Božji upravitelji, da upravljaju Gospodnjim kapitalom i da će jednoga dana morati položiti račun za svoju upraviteljsku službu.Priznajete li Krista dok trošite sredstva koja vam je povjerio? Da je Kristu bilo dano sve što Mu pripada u desetini i prinosima, ne bi se toliko trošilo na sebično hvalisanje i nepotrebne izdatke. Manje bi se trošilo na odjeću, na zabavna putovanja, na uživanja, na raskošne gozbe. Mi možemo priznati Krista ne praveći opsežne pripreme za doček posjetitelja; možemo Ga se odreći praveći više od uobičajenih priprema koje nam oduzimaju vrijeme koje po pravu pripada Gospodinu. Prije nego što se upustite u zabave kojima ćete zadovoljiti sebe, postavite si pitanje: Zar ovo nije Gospodnje vrijeme i Gospodnji novac koji nepotrebno trošim? Otvorite svoju knjigu obračuna i vidite kako stojite pred Bogom, pred vašim kućanstvom, pred svijetom.
Kada dajemo Gospodinu desetinu, samo Mu vraćamo ono što Mu pripada, dok se zadržavanje desetine može nazvati jedino krađom i otimanjem. Pokazuje li vaša knjiga obračuna da ste postupali pošteno prema svojem Gospodinu? Jeste li siromašni? Onda dajte ono malo! Jeste li blagoslovljeni obiljem? Tada se pobrinite da stavite na stranu ono što Gospodin smatra svojim dijelom. Zanemarivanje da priznate Boga u svojoj knjizi obračuna oduzima vam veliku prednost da vaše ime bude zabilježeno u Gospodnjoj knjizi života.
Naš nebeski Otac svojim nas primjerom uči velikodušnosti. Bog nam daje redovno, obilno i velikodušno. Svaki zemaljski blagoslov dolazi iz Njegove ruke. Što bi se dogodilo kada bi nam Gospodin prestao davati svoje darove? Kakvi bi se krici očaja, patnji i molbi podizali sa Zemlje! Nama je potrebno svakidašnje i neprestano izlijevanje Gospodnje ljubavi i dobrote. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)