“Iako bih se ja mogao i u tijelo pouzdati. Ako tko drugi misli da ima razloga u tijelo se uzdati, ja ih imam još više: obrezan osmi dan, iz roda Izraelova, iz plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu, farizej; po revnosti, progonitelj Crkve; po pravednosti koja dolazi od Zakona, besprijekoran. Ali sve to što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem.” (Filipljanima 3,4-8)
Neki ljudi, kao i Pavao prije svog obraćenja, smatraju da se ljudskim naporima može stići do spasenja. Ono što se može kazati za farizeje Pavlovog i svakog drugog vremena jest da su se očajnički ozbiljno pokušavali očistiti od grijeha i biti pravi pred Bogom.
Uzmite kao primjer Martina Luthera (1483.-1546.). Prije no što je u Poslanici Rimljanima otkrio opravdanje vjerom, kao augustinski redovnik cijele je noći provodio mučeći svoje tijelo. Pokušavao je tako istjerati sve grijehe koje bi mogao učiniti. Ali, nije bilo kraja tom mučenju. Čim bi pomislio da je postigao svoj cilj, padao bi u kušnju da bude ponosan na svoja dostignuća. Luther je ustrajno tražio duhovno spokojstvo, ali ga nije mogao postići asketizmom.
Sličan se slučaj dogodio i s Antonijem (251.-356.), koji je postio, mučio svoje tijelo nesanicom i bičevanjem. Preko dvadeset godina proveo je u pustinji “u stalnoj borbi sa Sotonom.” Ali, na kraju bitke nije bio bliže pobjedi nego u početku.
Pavao nas opominje da su uzaludni takvi pokušaji da se postigne svetost. Pavao, kruti, kiseli farizej, najposlije je ipak postigao pobjedu, ali prihvaćajući Kristovu žrtvu na Golgoti. Kad je pronašao Krista kao svog Spasitelja, nije nikakvo čudo što je osjetio da je bezvrijedno sve što je do tada cijenio. Napokon je našao ono što smo Luther, Antonije i svi mi tako dugo tražili. Isus kaže svima nama: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti… jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-30) (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)