„Za tu slobodu Krist nas je oslobodio. Prema tome, budite nepokolebivi i ne dopustite da vas ponovo upregnu u jaram ropstva!“ (Galaćanima 5,1)
Pokajanje jedne duše izaziva neizrecivu radost među svim nebeskim vojskama. Melodije se čuju sa svake harfe i iz svakog grla, odjekuju pjesme slavljenja zato što je još jedno ime upisano u knjigu života, što je još jedna svjetiljka zapaljena usred moralne tame ovog pokvarenog svijeta. Isti taj događaj izaziva zaprepaštenje među palim anđelima i ponižava velikog vođu pobune protiv Božjeg svetog zakona. Knez tame, vidjevši da je duša koju je smatrao svojom pobjegla iz njegovih ruku kao što ptica bježi iz zamke ptičareve i da je našla u Kristu svoje utočište, djeluje s paklenom revnošću da je ponovno uhvati.
Mi se više moramo baviti posljedicama istinskog obraćenja. Kada se grešnik pokaje i prizna svoje bezakonje, on ne dobiva samo oprost, već postaje i Božje dijete baštinik Božji i zajedno s Kristom subaštinik besmrtne baštine. Sotonina sila je slomljena. Čovjek je sklopio svetu zajednicu s Kristom.
Nijedna duša nije zadobivena za Krista bez poraza kušača, da se zmiji ne stane na glavu. To će svakako navesti zloćudnog neprijatelja na veću aktivnost. Zabrinut što gubi svoj plijen, Sotona će prvo pokušati prevariti, a zatim tlačiti i progoniti. Zli ljudi, ukoreni pravilom i primjerom onih koji su prihvatili svjetlo biblijske istine, postat će predstavnici velikog neprijatelja duša i poslužit će se svim sredstvima da ih odvoje od njihove odanosti Bogu i navedu da siđu s uskog puta svetosti.
Ali nitko se ne treba plašiti niti strahovati. Bog je dao svoju riječ da će oni koji ostanu vjerni načelima, koji budu vjerovali i slušali sve Božje zahtjeve, biti članovi kraljevske obitelji, djeca nebeskog Vladara. Oni su sigurni da su privukli na svoju stranu nebeske sile i da će izići kao pobjednici uz pomoć Kristovih zasluga – i više nego pobjednici u Onome koji nas je ljubio. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)