“I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla! Jer je Tvoje kraljevstvo i sila i slava uvijek. Amen.” (Matej 6,13)
Jednoga dana Bob je dobio izričitu naredbu svoje majke da se ne kupa u obližnjem jezeru. Neposredno nakon toga trebao je proći pored jezera idući prema trgovini. Odlučio je navući kupaće gaćice za slučaj da ipak popusti kušnji.
Na sličan način se i mi vrlo često ponašamo. Obično sami sebe dovodimo u kušnju.
Međutim, u tome nismo sami. Ne samo da se moramo boriti sa svojim urođenim slabostima već je tu i Sotona koji se trudi da stvori okolnosti koje će nam olakšati padanje. Nikada ne smijemo zaboraviti da svoj život provodimo usred velikog sukoba između dobra i zla, između Krista i Sotone.
Bog, tako kaže Biblija, nikoga ne kuša (Jakov 1,13). S druge strane, On se koristi kušnjama da bi izgradio naš karakter. Tako, na primjer, čitamo: “Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost!” (Jakov 1,2.3)
Doista je predivan naš Bog, Biće koje iz neugodnih iskustava može izvući pozitivan ishod. Nema ničega što Bog ne može iskoristiti na naše dobro.
Premda se Bog koristi nevoljama svakodnevnog života da bi ojačao naš karakter i našu vjeru, cijeli proces ne bi bio uspješan bez naše suradnje. Mi trebamo biti slični dječaku koji je rekao: “Kad prolazim pored njive s lubenicama, ne mogu zabraniti da mi voda ne ide na usta, ali mogu zapovjediti sebi da potrčim!”
I nama je potrebno mnogo češće ubrzati korake kada u životu prolazimo pored mjesta koja predstavljaju kušnju. Trebamo se moliti svakoga dana ne samo da nam Bog pomogne kako bismo postali svjesni svojih slabosti već i kako bismo dobili snagu da ih savladamo silom Duha. Bog ima dovoljno snage na raspolaganju.
Međutim, vrlo često nama nedostaje odlučnosti, ne molimo se dovoljno da dobijemo tu snagu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)