“Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?” (Psalam 27,1)
Tijekom protekla dva mjeseca naše su se misli bavile tekstovima u Evanđelju po Mateju 5,2-12 – Blaženstvima. Odmah smo primijetili da tih osam karakteristika predstavljaju srž kršćanskog života. U stvari, možemo reći da one govore što znači biti kršćanin. Kršćanin je čovjek siromašan duhom, krotak, gladan i žedan Božje pravednosti, milostiv i tako dalje.
Bez svih tih osam karakteristika mi ne živimo kršćanskim životom. Božji je ideal da svaki od nas svakoga dana silom Svetoga Duha u svom životu ostvaruje svih osam blaženstava. To su načela Njegovog kraljevstva već sada na ovoj Zemlji i u Zemlji koja će tek nastati. Ona definiraju kršćanski karakter.
Ali, vi možda mislite: “Moj život nije onakav kakav bi morao biti; nikako ne uspijevam dostići božanski ideal!”
U pravu ste! I ja i ti smo u tome isti. Izaija, dok je u viđenju gledao Boga, uzviknuo je: “Jao meni!” Kad se suočimo s Bogom i Njegovim idealima, “propadamo” (Izaija 6,5).
Dobra je vijest da Isus poznaje naše nedostatke i da je dao odgovor na naše dvojbe u svojoj Propovijedi na Gori.
Prvo, priznanje naših karakternih slabosti stoji u središtu blaženstava. To priznanje nas čini siromašnima duhom, navodi nas da plačemo nad svojim slabostima, pomaže nam da svoju duhovnu oholost zamijenimo krotkošću, vodi nas Isusu gladne i žedne pravednosti.
Isusov drugi i treći lijek za naše bolesti, za našu nesposobnost da živimo kršćanskim životom, nalazi se u Njegovoj velikoj molitvi. On nam savjetuje da se molimo da nam Bog oprosti naše grijehe i izbavi nas od zla. Prvi nas savjet povezuje s Božjom milošću koja prašta, drugi, bar djelomično, s Božjom milošću koja daje silu.
Hvalimo Boga što nam je pomogao u našim slabostima. Slavimo Isusa što nam je otkrio ideale koji nam pomažu da vidimo svoje nedostatke i da od Njega zatražimo oprost i silu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)