„Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.“ (Izreke 16,32)
Kako se Sotona raduje kada uspije dovesti dušu do usijanja izazvanog gnjevom! Pogled, gesta, intonacija, sve to Sotona može iskoristiti kao svoju strijelu da bi ranio i zatrovao srce koje se otvorilo da ga primi. Kada netko jednom da mjesta gnjevljivom duhu, zatrovan je u istoj mjeri kao i čovjek koji je prinio čašu svojim usnama.
Krist ocjenjuje gnjev kao ubojstvo. Razdražljive riječi su kao miris smrti na smrt. Onaj tko ih izgovara ne surađuje s Bogom na spasenju svojih bližnjih. Na Nebu je ta pokvarena poruga stavljena na istu razinu kao i obično psovanje. Dokle god se u srcu gaji mržnja, u njemu nema nijedne jote ljubavi prema Bogu.
Kada osjetite da se u vama diže gnjevan duh, uhvatite se vjerom čvrsto za Isusa. Nemojte izgovoriti ni riječi. Kada ste gnjevni, opasnost leži u izgovaranju makar jedne jedine riječi, jer će iza nje odmah slijediti bujica razdražljivih riječi. Čovjek koji se predaje ludilu izgovaranja razdražljivih riječi daje lažno svjedočanstvo jer nikada nije prav. On uvećava svaku manu koju misli da vidi; odviše je slijep i nerazuman da bi dopustio da ga netko uvjeri u njegovu ludost. On krši Božje zapovijedi i njegova je mašta izopačena Sotoninim došaptavanjima. On ne zna što čini. Slijep i gluh, dopušta Sotoni da preuzme kormilo i da ga vodi tamo gdje njemu odgovara.
Vrata su širom otvorena za zlobu, zavist i sumnjičenje i jadna žrtva je bespomoćna da se odupre. Međutim, još ima nade dok god traje vrijeme milosti, zahvaljujući milosrđu našega Gospodina Isusa Krista.
„Zato, ljubljeni, dok ovo čekate, revno nastojte da bez ljage i mane budete u njegovim očima u miru!“ (2. Petrova 3,14) To je mjerilo koje treba dostići svaki kršćanin, ne po svojoj nepreporođenoj sposobnosti, već zahvaljujući milosti koju mu daje Isus Krist. Borimo se da svladamo svaki grijeh i budimo u stanju zaustaviti svaku nestrpljivu, razdražljivu riječ.“ (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)