„Jer ih je učio kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi književnici.“ (Matej 7,29)
Konačni autoritet Propovijedi na Gori ovisi o Propovjedniku koji ju je izgovorio. Stoga nam Matej i upućuje svoju poruku u posljednjim recima sedmog poglavlja. Budući da smo čuli propovijed, Matej želi da se upoznamo s Propovjednikom – s Onim koji je zadivljavao mnoštvo, jer je govorio kao onaj koji vlast ima. Onaj koji izgovara propovijed je isto toliko važan kao i propovijed, ako ne i važniji.
A tko je to propovijedao na Gori? Slušajmo Njegove riječi. On tvrdi da je daleko veći od jednostavnog drvodjelje iz Nazareta. Isus počinje graditi svoj identitet već u Evanđelju po Mateju 5,11, kada kaže: „Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu lažno pripisivali svaku vrstu opačine!“ On ne kaže Boga radi, već mene radi.
Zatim, u 17. retku, kaže dalje: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.“ Ne kaže: „Rodio sam se!“ već „Dođoh!“ A odakle je došao? Došao je od Onoga kojega vrlo intimno naziva Ocem. On je utjelovljeni Bog koji dolazi iz naručja svoga Oca.
Međutim, možda se najznačajnija izjava u Propovijedi nalazi u Evanđelju po Mateju 7,22, kad Isus kaže: „Mnogi će mi u onaj dan reći: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena prorokovali?’“ Nije oklijevao reći da će mu se ljudi obraćati kao Gospodu, kao božanskoj Osobi.
Primijetite kako tvrdi da će se u onaj dan ljudi obraćati Njemu, a ne Ocu. Još više začuđuje da će On, drvodjelja iz Nazareta, po 23. retku, suditi ljudima i ženama.
Doista nije ni malo čudno da su se ljudi čudili autoritetu Isusa Krista. On nije samo učio autoritativno, već je, prisvajajući božanska prava, sebe proglasio Bogom.
Taj Isus, drvodjelja, taj Isus, Bog, i danas govori s autoritetom. Postavlja se pitanje: Što ću ja učiniti u vezi s time? Što ću ja učiniti u vezi s Njime? (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)