“Zato ‘iziđite između njih i odvojite se’ — veli Gospodin.” (2. Korinćanima 6,17)
Mnogi koji su krenuli u život imajući pred sobom, na svojem ograničenom području, isto tako vedro i izgledno jutro kao i Salomon na svojem uzvišenom položaju, pogrešnim i neopozivim uplovljavanjem u bračne vode izgubili su svoju dušu i zajedno sa sobom povukli u propast i druge. Kao što su Salomonove žene odvojile njegovo srce od Boga i okrenule ga idolopoklonstvu, tako i neozbiljni bračni drugovi koji ne njeguju duboka načela, okreću srca onih koji su nekada bili plemeniti i istiniti k taštini, pokvarenim zadovoljstvima i otvorenim porocima.
Neka tužno sjećanje na Salomonovo otpadništvo upozori svaku dušu da izbjegne ovakvu propast. … Najveći kralj koji je ikada držao vladarsku palicu, za koga je bilo rečeno da je Božji miljenik, postao je zatrovan neprimjerenim sklonostima i Bog ga je ostavio. Najmoćniji vladar na Zemlji nije ovladao svojim strastima. Salomon je mogao biti spašen ‘kao kroz oganj’, pa ipak njegovo pokajanje nije moglo ukloniti uzvišice niti uništiti kamene spomenike, koji su ostali kao dokaz njegovog prijestupa. Osramotio je Boga birajući radije da bude vođen požudom nego da ima udio u božanskoj naravi.
Kakvo je naslijeđe Salomon ostavio onima koji će se pozivati na njegov primjer da prikriju vlastita pokvarena djela? Svatko ostavlja u zalog dobro ili zlo. Hoće li naš život i naš primjer biti blagoslov ili prokletstvo? Hoće li ljudi gledati u naš grob i reći: ‘Donio mi je propast’, ili: ‘Donio mi je spasenje’? (Ellen G. White, Borba i hrabrost)