“Kajin ode ispred lica Jahvina.” (Postanak 4,16)
“Bog je dao Kajinu priliku da prizna svoj grijeh. … On je znao težinu djela koje je počinio i neistine koju je izrekao da ga prikrije, ali je i dalje bio neposlušan i presuda se više nije mogla odgoditi. …
Unatoč tome što je Kajin zbog svojeg zločina zaslužio smrtnu presudu, milostivi Stvoritelj je poštedio njegov život i pružio mu mogućnost pokajanja. Ali Kajin je živio tako da mu je srce još više otvrdnulo, poticao je pobunu protiv božanskog autoriteta i postao otac naraštaju drskih, odbačenih grešnika. Ovaj otpadnik kojim je upravljao Sotona, postao je kušač drugih, a njegov primjer i utjecaj vršili su izopačujuću silu sve dok zemlja nije postala tako pokvarena i prepuna nasilja da je morala biti uništena. …
Nakon što je čuo Božje prokletstvo, Kajin je otišao iz kuće svojega oca. … Napustio je Božju prisutnost, odbacio obećanje o obnovljenom Edenu da bi potražio materijalna dobra i uživanje na zemlji pod prokletstvom grijeha, i time se stavio na čelo velike skupine ljudi koji obožavaju boga ovoga svijeta. Njegovi su potomci postali poznati po svemu što se odnosi na zemaljski i materijalni napredak. Međutim, oni se nisu obazirali na Boga i protivili su se Njegovim namjerama za čovjeka.”
“Kao što je Kajin otišao iz Božje blizine da potraži sebi dom; kao što je izgubljeni sin odlutao u ‘daleku zemlju’, tako i grešnici misle da će naći sreću ako zaborave Boga.” (Ellen G. White, Borba i hrabrost)