„Jer kako budete sudili, onako će se i vama suditi; kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti.“ (Matej 7,2)
U prethodnom retku Isus je rekao da ne trebamo suditi drugima. U ovom nam retku daje vrlo uvjerljiv razlog zašto ne trebamo suditi drugima. Ukratko, način na koji postupamo prema drugima, posebno kad se radi o suđenju, imat će povratno djelovanje.
Dakle, radi se o posljedicama suđenja. Ali, kakve su one i što to sve znači?
Neki smatraju da će oni koji su uvijek kritizerski raspoloženi i spremni da sude drugima navući na sebe kriticizam drugih, koji će im željeti uzvratiti istom mjerom. U općem smislu, ovo je mišljenje pravilno. Oni koji ne kritiziraju druge, navlače manje kritike na sebe i ljudi ih više cijene. Prema tome, ovaj tekst ima i svoju zemaljsku primjenu. Međutim, to nije i cjelokupno njegovo značenje.
Mnogo značajnije tumačenje je da će nam na konačnom Božjem sudu biti suđeno u skladu s načinom na koji smo sudili drugima. Ovo je značenje prilično zastrašujuće, kad sjednemo i malo razmislimo.
Mnogi među nama malo pozornosti posvećuju svojim kritičkim primjedbama što ih upućuju članovima svoje obitelji, starješinama Crkve, suradnicima na poslu ili susjedima i poznanicima. Mi samo otvaramo usta, i riječi nam same automatski izlaze, zar ne?
Još manje mislimo o tome što Bog misli o našem neljubaznom i kritizerskom ponašanju i djelima. Isus nam daje savjet da se ozbiljno pozabavimo razmišljanjem o tome što Bog misli o nama i našim postupcima. Te će Božje misli imati vječne posljedice.
Jasno i ponovljeno biblijsko učenje glasi da će nam na sudu Bog dati ono što smo mi davali drugima. Bog nam daje milost i On očekuje da je dijelimo drugima. Bog nama oprašta i očekuje da i mi opraštamo drugima. Ako odbijemo to činiti, ako drugima upućujemo samo osude i neljubazne riječi, možemo očekivati samo osudu na Božjem sudu. Svi oni koji će se naći u Božjem vječnom kraljevstvu imat će Njegov ljubazni karakter, pun ljubavi i razumijevanja prema drugima. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)