„Ali sada, dok služite Bogu, pošto ste oslobođeni od grijeha, imate za rod posvećenje, a za svršetak vječni život.“ (Rimljanima 6,22)
Božji Duh na stvara nove sposobnosti u karakteru obraćenog čovjeka, ali izaziva odlučujuću promjenu u primjeni tih sposobnosti. Kada se um, srce i duša promijene, čovjek ne dobiva novu savjest, već se njegova volja pokorava obnovljenoj savjesti, savjesti čija je uspavana osjetljivost probuđena djelovanjem Svetoga Duha.
Popuštajući grijehu, čovjek stavlja svoju volju pod Sotoninu vlast. On postaje bespomoćni zarobljenik u vlasti kušača.
Bog je poslao svojeg Sina na ovaj svijet da raskine Sotonine okove i oslobodi čovjekovu volju. On Ga je poslao da proglasi oslobođenje zarobljenima, da skine teške terete i da potlačene izvede na slobodu. Izlijevajući cjelokupnu riznicu Neba na ovaj svijet, dajući nam u Kristu cijelo Nebo, Bog je otkupio volju, sklonosti, um i dušu svakog ljudskog bića. Kada se čovjek stavi pod Božju vlast, njegova volja postaje čvrsta da može činiti ono što je pravo, srce se čisti od sebičnosti i ispunjava ljubavlju nalik Kristovoj. Um se pokorava autoritetu zakona ljubavi i svaka misao je dovedena u pokornost Kristu.
Kada se volja stavi na Gospodnju stranu, Sveti Duh je uzima i sjedinjuje s božanskom voljom.
Gospodin voli čovjeka. On je pružio dokaze te ljubavi dajući svojega jedinorođenog Sina da umre za čovjeka, da se Njegovom milošću može osloboditi neprijateljstva prema Bogu i obnoviti svoju odanost Stvoritelju. Ukoliko čovjek želi surađivati s Bogom, Gospodin će njegovu volju uskladiti sa svojom i ulit će joj novu životnu snagu djelovanjem svoga Duha.
Da bismo obnovili svoje srce, moramo prihvatiti Evanđelje, a prihvaćanje istine značit će pokoravanje uma i volje božanskoj sili. Čovjekova volja je sigurna jedino kada se sjedini s Božjom voljom. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)