„Nego svakoga kuša njegova slast, koja ga vuče i mami.“ (Jakov 1,14)
Marija je imala problema s poštenjem. Ili možda bi bilo bolje reći da je imala teškoće s nepoštenjem. Bilo kako bilo – bila je kradljivica i lopov, voljela je uzimati tuđe. Međutim, srela je nekoga tko je razbojnika učinio svojim posljednjim prijateljem na Zemlji i upoznala se s Njim. Bila je osvjedočena da je krađa pogrešna, a još više, bila je osvjedočena da je do sada svoj život živjela daleko od Boga. Počela je razumijevati nešto od Božje ljubavi i prihvaćanja, čak i za lopove, shvaćajući da joj je On potreban. Predala se Njemu i doživjela obraćenje.
Jednog dana našla se na ulazu u samoposlugu. Dok je prolazila pored nekoliko torbi, zapazila je da je u jednoj na vrhu podebeo novčanik. Iskušenje. Nije svakako grijeh naići na nečuvani novčanik. Do tog trenutka Zorica je bila bez grijeha. Odmah je prepoznala da je to iskušenje. Shvatila je da ima priliku ukrasti nečiji novac, ali još uvijek nije sagriješila. Prepoznati iskušenje nije grijeh. Isus je prepoznao iskušenja kojima je kušan i nije nikada sagriješio. Tako i ona još nije sagriješila.
Sada predstoje dvije mogućnosti što se sljedeće može dogoditi u priči o njoj. Ako se u tom trenutku oslanja na Božju silu i pod Njegovom je kontrolom, ona će mrziti i pomisao na krađu. Tu pomisao će pronaći neprivlačnom. I njoj će u tom trenutku potpuno spontano biti darovana pobjeda. Ako se, međutim, u tom trenutku oslanja na svoju silu, njena unutrašnjost će odgovoriti:. „Kakva dobra prilika!“ U svom umu podleći će iskušenju. Možda će čak i planirati djelo.
„Pogledajmo, da li nekoga ima na vidiku? Kad bih samo podigla taj novčanik i stavila ga ispod jakne…“
Da li će ona slijediti svoje planove ili ne, ovisit će najviše od toga da li ima jaku volju i koliko samokontrole može pokazati. Ali ona je već sagriješila kad je u svom umu podlegla iskušenju. Bez obzira kakvo djelo čini, već je sagriješila. Prava pobjeda javlja se samo iz unutrašnjosti u kojoj Bog stanuje, kad smo u stavu ovisnosti o Njegovoj sili, umjesto od svoje vlastite. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)