„Neće više biti vremena! Nego – u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima.“ (Otkrivenje 10,6.7)
Dok je pisao 10. poglavlje Otkrivenja apostol Ivan imao je na umu 12. poglavlje Knjige proroka Daniela. To poglavlje govori o zapečaćenju proročke riječi sve do “vremena svršetka” (Daniel 12,4). A onda u Knjizi proroka Daniela 12,7 netko podiže ruku i kune se Onim koji živi stalno (vidi Otkrivenje 10,6.7) da će biti “jednog vremena, dva vremena i pola vremena”. To zvuči skoro potpuno isto kao i tekst iz Otkrivenja u 10. glavi osim što u Otkrivenju izraz vremena više neće biti zamjenjuje zagonetno vremensko razdoblje.
Tekst u Otkrivenju 10. izražava osnovnu misao da je vremensko proročanstvo iz Knjige proroka Daniela Isteklo. Ovaj nas tekst dovodi do trenutka kada Bog skida pečate s Knjige proroka Daniela i čini da Njegova konačna poruka (“otajstvo Božje”) krene u svijet.
Oba teksta snažno naglašavaju misao o određenom vremenu. Tako nas šesta truba dovodi do razdoblja u svjetskoj povijesti u kome trebaju nastupiti završni događaji.
Tijekom devetnaestog stoljeća ljudi koji su proučavali Bibliju istraživali su knjige proroka Daniela i Otkrivenja, trudeći se ustanoviti u kom se razdoblju svjetske povijesti čovječanstvo u tom trenutku nalazilo.
Neki su sasvim prirodno zaključili da riječi „Neće više biti vremena“ znače kraj svijeta, odnosno Drugi dolazak Isusa Krista. Međutim, propustili su jednu malu riječ u Otkrivenju 10,7 – „nego“.
U grčkom jeziku ova posebna riječ opisuje strogu suprotnost, čak i naglašeniju nego u našem jeziku. Ona nam otkriva da vremenska prognoza ne dovode svijet do kraja već do “vremena kraja”. Dakle, od isteka Danielovih vremenskih proročanstva, živimo u završnom razdoblju povijesti ove Zemlje. Mi ne znamo kada će doći kraj ali znamo da zaista živimo u “vremenu svršetka”.
Na neki način ništa od toga nije novo. Bog je uvijek kraj opisivao kao nešto što je blizu (Otkrivenje 1,3). U isto vrijeme Bože riječ je sadržavala i tragove jednog drugog tumačenja. Isusovi učenici su, na primjer, mislili da će On doći odmah nakon svog uskrsnuća (Djela 1,6-8). Međutim, On im je odmah objasnio da Evanđelje prvo treba objaviti svijetu.
Osnovni zadatak Božjeg naroda nije ustanovljavanje kraja vremena, već život po lozinci “semper fidelis” – “uvijek vjeran”.
Gospode, ništa više ne želim nego se naći vjeran kada Ti budeš došao! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)