„Ali naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo, Gospodina Isusa Krista, koji će preobraziti tijelo poniznosti naše, da bude jednako tijelu slave njegove, po sili, kojom može i sve sebi pokoriti.“ (Filibljanima 3,20.21)
Mnogi od nas morali su izdržati neke promjene, neke prerade. Svi možemo prihvatiti potrebu za promjenom u vrijeme preobraženja. Znamo da ćemo preobraženi biti nalik na Kristovo preobraženo tijelo. To će biti stvarno tijelo, jer je Isus bio stvaran, a kad On ponovno dođe uzet će nas na jedno stvarno mjesto.
U Novom Jeruzalemu Isus priprema mjesto za svoj narod. Nama su obećani stanovi u kojima ćemo živjeti (Ivan 14,1-3). Rečeno nam je i nešto o tome što će predstavljati našu djelatnost. Gradit ćemo kuće i živjeti u njima. Sadit ćemo vinograde i jesti rod njihov. Nećemo uzalud raditi već ćemo dugo uživati plod svojih ruku. (Izaija 65)
Isus je zainteresiran i za naš identitet. Novi Jeruzalem ima temelje, a na tim temeljima su imena ljudi. To su ista imena koja su tim ljudima dale njihove majke kada su ih rodile. Bit ćemo poznati po svojim imenima, svom izgledu i pokretima. Poznavat ćemo kao što smo poznati. (1. Korinćanima 13,12)
Ponekad mladi ljudi govore: „Tko želi otići na Nebo – umorit ću se od vječnog života!“ Međutim, zastanimo i razmislimo što je to što nas u ovom životu umara? Umorni smo od suza. A Izaija 65,19 kaže da se na Novoj zemlji neće čuti plač ni jauk. Otkrivenje 7,17 kaže da će Bog obrisati sve suze sa očiju otkupljenih. Umorni smo od grijeha. Otkrivenje 21,27 kaže da u Novi Jeruzalem neće ući ništa pogano. Umorni smo od smrti i bolesti. Otkrivenje 21,4 kaže da tamo neće biti smrti „ni plača, ni vike, ni bolesti neće biti više.“ I Izaija 33,24 kaže: „I ni jedan stanovnik neće reći: Stradam”. Umorni smo od usamljenosti. Otkrivenje 21,3 kaže da će sam Bog živjeti s njima i biti im Bog, a oni će biti Njegov narod. Isus nam je ponudio mogućnost da živimo vječno. Nebo je stvarno mjesto i stvoreno je s našom srećom na umu. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)