„Ako je dakle tko u Kristu, to je on novo stvorenje, to je staro prošlo, gle, sve je novo postalo.“ (2. Korinćanima 5,17)
Naš stih ne kaže da su neke pojedinosti postale nove, nego da su sve postale nove. Da li ste se ikada pitali kada će se to dogoditi i u vašem životu? Mnogi mladi su očekivali da će od trenutka njihovog obraćenja sve postati drugačije i smatrali da od tada pa nadalje neće imati teškoća i padova. Ako se to ne bude dogodilo, to će biti znak da nisu obraćeni. To je mnoge obeshrabrivalo.
Moramo razumjeti da novo srce koje nam je obećano vodi novom životu. Naše Sveto pismo je puno povijesti ljudi koji su na djelu pokazali činjenicu da nakon novog rođenja još uvijek ima trka koje treba trčati i bitaka u kojima se treba boriti. Ni dobri ljudi ne prelaze put od grešnika do sveca preko noći u okvirima svojih postupaka.
Neki ovdje postaju nervozni i kažu da ako govorimo na ovakav način otvorit ćemo vrata prijestupu. Međutim, suočimo se sa stvarnošću. Zato što se ne suočavamo s njom imamo i mnogo razočaranih ljudi. Učenici su se raspravljali i tri godine žučno diskutirali o tome tko će biti najveći. Znali su da je pogrešno to što čine. Na svom posljednjem putovanju u Jeruzalem, kada su im Samarjani uskratili gostoprimstvo, željeli su na njih spustiti vatru s neba. Ipak, Isus nije želio otpočeti rad s nekom potpuno novom dvanaestoricom. Napravio je mjesta za kršćane koji su rasli i napredovali.
Ostavimo i mi mjesta za rast, ali ne napuštajmo prerano pobjede koje je Bog predvidio za nas i ne odlažimo ih za neko buduće vrijeme kad ćemo biti stari ili preobraženi. 2. Korinćanima 5,17. ne odnosi se na kraj puta – tamo negdje u budućnosti. Cijela i potpuna istina je da u bilo kom trenutku kad se oslanjamo na Božju snagu, umjesto na svoju vlastitu, mi možemo iskusiti potpunu pobjedu. Sve može postati novo sada. I kad god se oslonimo na svoju snagu, past ćemo. Kao kršćani koji rastemo kolebamo se između ovisnosti od Njegove sile i ovisnosti od svoje vlastite. To je bolno kolebanje koje poznajemo u svom iskustvu. Još više, kršćanin koji raste, čak i novorođeni kršćanin, može doživljavati potpune pobjede sve dok se za poslušnost oslanja na Božju silu. A kad se oslanja na svoju vlastitu snagu, bit će poražen. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)