„Koji dakle svojega vlastitog Sina nije sačuvao, nego ga je predao za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje!“ (Rimljanima 8,32)
Druga prilika kad Bog „nije sačuvao“ zapisana je u poslanici Rimljanima 11,21. Pavao je ovdje zapisao kršćanima u Rimu opomenu da promjene svoje putove. Podsjetio ih je da su oni divlje grane nakalemljene na maslinovo drvo, i da je Bog morao odlomiti prirodne grane zato što su stigle do otpada u kome ih više nije mogao poštedjeti. Nije mogao poštedjeti cijeli hebrejski narod.
Treća prilika zapisana o tome da Bog „nije sačuvao“ zbog svoje pravde, opisana je u 2. Petrovoj poslanici 2,5. Bog „staroga svijeta nije sačuvao. Samo je Nou, propovjednika pravde, spasio sa sedam još drugih, kad je naveo potop na svijet bezbožnika.“
Četvrti put kad Bog „nije sačuvao“ obuhvata cijelio svemir. 2. Petrova 2,4: „Jer Bog nije sačuvao ni anđela koji sagriješiše.“ Grijeh se odvijao u Božjoj prisutnosti – pobuna koju je predvodio moćni anđeo zaklanjač izbila je u samim dvorovima oko Božjeg prijestolja. Iako je Bog bio krajnje strpljiv, morao je na kraju ugušiti pobunu na nebu. Svakako znate i što se dogodilo nakon ovog rata. Anđeli koji su zbačeni sa neba prisutni su i danas u našem svijetu.
Možda nam ovakav pogled na Božju pravdu izgleda mračno. Nije sačuvao grad, narod, svijet i same anđele zbog grijeha. Kako taj isti Bog može imati dovoljno milosti da oprosti pojedinačnom grešniku?
Postoji nada za svakoga od nas jer Bog „nije sačuvao“ još jednom. U Rimljanima poslanici 8,32. kaže nam se da On „svojega vlastitog Sina nije sačuvao, nego ga je predao za sve nas.“ Ako budete proučavali Isusovu žrtvu na križu, otkrit ćete da je to najveće i najuzvišenije vrijeme u kome Bog „nije sačuvao“.
Ovdje je prikazano kako Bog daje samog sebe. Nema ovdje ni pomisli o tome da je Otac zamolio Sina da se žrtvuje ili da je Isus umolio Oca da pomiluje ljude! Odbacimo takva razmišljanja. Umjesto toga, vidimo Oca i Sina kako zajedno učestvuju u velikoj žrtvi. Isus je bio najveći Dar koga nam je Bog mogao dati. Nije poštedio svog vlastitog Sina kako bi Njegova pravda mogla ostati stvarna a i ljubav u potpunosti mogla izjednačiti se sa pravdom. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)