“Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad vojskama!” (Izaija 6,5)
Biblija je neobična knjiga, jer često proglašava junacima ljude koji su priznali svoje slabosti i potrebe. Na policama svoje kućne knjižnice imam mnoštvo knjiga koje govore o velikim ljudima – o predsjednicima, intelektualcima, društvenim djelatnicima i vojnim zapovjednicima. Najvjerodostojnije među tim knjigama prikazuju i slabosti svojih junaka, ali nastavljaju i kažu da je njihova veličina upravo i bila u tome što su savladali svoje slabosti, ulažući neprestane junačke napore.
Biblija pruža sasvim drukčiju sliku. Njeni su junaci veliki zato što su shvatili da svoje najteže mane ne mogu nadvladati svojim ljudskim naporima. Oni su priznali da im je nužna Božja pomoć. Ukratko, oni su bili siromašni duhom.
Mnogo puta biblijski junaci izražavaju svoju nedostojnost. To je učinio i Izaija u današnjem tekstu. Kad mu je bila dana prilika da vidi Božju veličinu i slavu, on otvoreno priznaje svoje slabosti. On shvaća da je ništa i stoga postaje siromašan duhom. I Mojsije je bio ispunjen istim duhom. Smatrao je sebe posve nedostojnim velike službe koja mu je bila dodijeljena. To isto bi se moglo kazati i za Davida i Gideona i za mnoge druge starozavjetne junake.
Ista se istina nalazi i u Novom zavjetu. Podsjećam se primjera apostola Petra. Petar je bio nagle ćudi, samopouzdan i nametljiv – tipičan svjetovan čovjek. Bio je sve samo ne siromašan duhom. Međutim, sve će se to promijeniti u podnožju križa i kasnije, kada je potpunije shvatio svoju potrebu za Isusom, kada je shvatio svoje slabosti.
Petrov novi život je počeo u podnožju križa kada je postao siromah u duhu. Tako je i sa svakim od nas. Nije nikakva slučajnost što je Isus razgovor o načelima svoga kraljevstva započeo izjavom o siromasima u duhu. Upravo nas svijest o našoj duhovnoj bespomoćnosti primorava da gledamo na Isusa i da od Njega tražimo neprocjenjive blagoslove koje nam želi dati. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)