“Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju. Jer je Isus od početka znao koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.” (Ivan 6,64)
Učenici su željeli da Juda postane jedan od njih. Imao je izgled koji je ulijevao poštovanje, bio je oštrouman, djelotvoran i darovit i oni su ga preporučili Isusu kao čovjeka koji će Mu pružiti značajnu pomoć u radu. … Kasniji će im Judin život pokazati koliko je opasno dopustiti bilo kakvom svjetovnom prosuđivanju da djeluje u odlučivanju o podobnosti ljudi za Božje djelo. …
Ipak, kad se pridružio učenicima, Juda nije bio neosjetljiv prema ljepoti Kristova karaktera. Osjećao je utjecaj božanske sile koja je privlačila duše Spasitelju. … Spasitelj je čitao Judino srce; On je znao dubinu grijeha kojem će Juda podleći ako ga Božja milost ne oslobodi. Povezujući ovog čovjeka sa sobom, On ga je postavio tamo gdje je iz dana u dan mogao biti doveden u dodir s izvorom nesebične ljubavi. Kad bi otvorio svoje srce Kristu, božanska milost izgnala bi demona sebičnosti, pa bi čak i Juda mogao postati podanik Božjeg kraljevstva.
Bog uzima ljude takve kakvi jesu … i priprema ih za svoju službu ako žele prihvatiti Njegov red i učiti od Njega. Oni nisu izabrani zato što su savršeni, već unatoč svojem nesavršenstvu; zahvaljujući poznavanju i vršenju istine, Kristovom milošću mogu biti preobraženi u Njegovo obličje.
Juda je imao iste prilike kao i drugi učenici. Slušao je iste dragocjene pouke. Međutim, vršenje istine kao što je Krist zahtijevao razilazilo se s Judinim željama i ciljevima te on nije želio napustiti svoje zamisli da bi primio mudrost s Neba. (Ellen G. White, Borba i hrabrost)