„Jer sam uvjeren, da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila, ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.“ (Rimljanima 8,38.39)

„Netko je bio zasadio smokvu u svojemu vinogradu On dođe i potraži roda na njoj, ali ga ne nađe. Tada reče vinogradaru Evo, tri već godine dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, ali ga ne nalazim. Posijeci je čemu da još zaprema tlo?“ (Luka 13,6.7)

Vlasnik vinograda kaže: „Ovo drvo nalazi se na mjestu koje bi moglo zauzeti neko korisno drvo.“ Kad drvo ima mnogo lišća, a nema rodova, prva pomisao može biti: „Neka ostane; ne pravi neku štetu.“ Ali prema ovom uspoređenju, pravi veliku štetu, jer svijetu uzima blagoslove koje bi moglo donijeti plodonosno drvo. Ovakvo drvo pogrešno predstavlja Boga u svijetu i ne samo što je nekorisno, već smeta.

Na vrhuncu izvještaja iz ove priče, kad dramatski elementi izgledaju veoma zaoštreni, kad se počinjete pitati da li će drvo biti posječeno ili ne, baš u tom trenutku čujete stav vinogradara. On se ne suprotstavlja razmišljanjima vlasnika vinograda. To razmišljanje je točno i on ga potvrđuje, ali dodaje: „Pusti je, da još stoji ovu godinu. Okopat ću oko nje i pognojiti je.“

Ovdje možemo vidjeti Boga i Isusa, Oca i Sina, jedinstvene u namjerama i čuti kako vode ovakav razgovor: „Da ga posiječemo? Hoćemo li?“ A zatim kažu: „Ne, nećemo ga posjeći. Ostavit ćemo ga još ove godine. Pokušat ćemo još sve što možemo. Dati ćemo mu još veće prednosti.“

Prijatelju, čuj me! Da li osjećaš da si već prešao granicu i da je sve što zaslužuješ to da budeš posječen? U ovom uspoređenju Bog ti omogućuje da saznaš kako prosuđuje o tebi. Danas je dan Njegove milosti i blagosti. „Neka ga! Daj toj osobi, mlađoj ili starijoj, koja je godinama odbacivala pozive milosti – daj joj još jednu godinu. I još jednu posle ove, i još jednu.“

Čovjek odustaje mnogo brže od Boga. Kakvom Bogu mi služimo! On sa nama ne postupa kao što ljudi postupaju jedni prema drugima, nego produžava pozive, nudeći nam svoju milost i svoju stalnu ljubav. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)