“Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako činite kao što ja vama učinih. ” (Ivan 13,15)
Kako bismo mogli stvarno znati jesmo li slični svom nebeskom Ocu? To se ne može znati na temelju pripadnosti Crkvi. Biti vjernik Crkve znači pripadati Crkvi; to znači da vam je ime zapisano u nekoj knjizi; to znači da ste bar formalno prihvatili zbirku doktrina neke svoje Crkve. Međutim, to može imati vrlo malo veze s vašom sličnošću Ocu. U stvari, mnogi vjernici Crkve, pa čak i mnoge vođe Crkve, ponekad su svojim ponašanjem sličniji Sotoni nego Bogu.
Pripadništvo Crkvi je važno, jer u idealnom slučaju Crkva predstavlja zajednicu vjernika koji se međusobno hrabre i jačaju na svom životnom putu. Crkva je, unatoč svojim nedostacima, sačuvala kršćansku poruku tijekom svih proteklih stoljeća. Međutim, Crkva nije Bog, kao što ni pripadništvo Crkvi ne znači da je čovjek kršćanin.
Biti kršćanin znači biti sličan Ocu, koji voli čak i svoje neprijatelje. To znači slijediti primjer Isusa Krista. Isus je odgovorio na pitanje što znači biti kršćanin i biti sličan Ocu kada je rekao: “Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici.” (Ivan 13,35) Ključni element je da volimo bližnje onako kao što Bog voli nas.
Isus mi zapovijeda da budem sličan svom nebeskom Ocu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)