“Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon! ” (Galaćanima 5,22.23)
Zauzdavanje temperamenta i zadržavanje jezika može se učiniti kao neko pasivno mirotvorstvo. Međutim, ono nije dovoljno. Aktivno mirotvorstvo je isto toliko važno.
Sljedeća molitva ističe neke aktivne strane mirotvorstva:
“Gospode, učini me oruđem Tvoga mira,
Tamo gdje je mržnja daj da širim ljubav,
Tamo gdje je rana da zavijam,
Tamo gdje je sumnja da širim vjeru,
Tamo gdje je očajanje da ulijevam nadu,
Tamo gdje je tama da rasplamsam svjetlost,
A tamo gdje je žalost da probudim radost.
O, božanski Učitelju, pomozi mi da ne tražim
Utjehu, već da tješim.
Da ne tražim razumijevanje,
Već da razumijem.
Da ne zahtijevam ljubav,
Već da volim.
Jer samo davanjem dobivamo,
Samo opraštanjem zadržavamo oprost,
I samo umiranjem sebi rađamo se u vječni život.”
Mirotvorstvo je višestrana aktivnost. Da bih bio mirotvorac, svaki problem moram razmotriti u svjetlosti evanđelja. Moram se pitati: Do čega će ovo dovesti? U svaki je problem osim mene uključen još netko, zar ne? Kako će moje ponašanje utjecati na njega? Kako će utjecati na ugled i dobar glas Crkve i Isusa Krista u mojoj okolini?
Mirotvorac mora djelovati u svjetlosti evanđeoske poruke.
Biti mirotvorac znači biti na blagoslov svijetu. Nikada ne smijemo zaboraviti da smo u svijetu ili dio problema ili dio rješenja problema. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)