“Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati.” (Psalam 51,11-15)

Od 20. do 48. retka petog poglavlja Evanđelja po Mateju Isus nam govori da naša pravednost treba nadmašiti pravednost književnika i farizeja. Međutim, On ujedno ističe da je utjecaj zakona na naš svakodnevni život daleko dublji i širi no što su to književnici i farizeji ikada zamišljali. Sve dok su se držali svoje uske male definicije grijeha kao vidljivog djela, osjećali su se sigurni i iza svog ograničenog shvaćanja savršenstva.

Međutim, Isus je raspršio njihovu samozadovoljnu uskogrudnost. Nije samo ubojstvo grijeh; grijeh je i zla misao, čak i zla riječ. Nije samo preljub grijeh, grijeh je i maštanje o preljubu. I iznad svega toga, kao kršćani se ne smijemo čak ni osvećivati. Nasuprot tome, zapovjeđeno nam je da volimo svoje neprijatelje i da tako postanemo savršeni kao što je Bog savršen.

Tko sve to može postići? Nitko! Svi promašujemo bar u nečemu. Ja imam prilično jaku volju, ali sam ustanovio da ne mogu zaustaviti sebe svojom snagom da činim ovo ili ono. Međutim, moje samozadovoljstvo i moja samodovoljnost najteži su udarac doživjele kada sam pročitao Isusove riječi o ljubavi prema neprijateljima. Nema nikakvog načina da sve svoje neprijatelje volim sve vrijeme, osim ako mi Božja milost pruži pomoć.

I stoga me tekstovi u Evanđelju po Mateju 5,21-48, a posebno posljednji redak, stalno vraćaju Blaženstvima, jer postajem svjestan svoga siromaštva duhom, svoje duhovne prljavštine, svoje nesposobnosti da budem milostiv. Kao nekada David, kad svoj život promatram u svjetlosti onoga što bi morao biti, postajem gladan i žedan Božje pravednosti.

Zahvaljujem Bogu svakoga dana što je milostiv, što oprašta i voli čak i one koji klecaju i padaju, koji ustaju protiv Njega.

Pomozi mi, Bože, da budem sličniji Tebi. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)