“Isus im reče: ‘Vi se pravite pravednima pred ljudima, ali Bog poznaje vaša srca. Jer što je kod ljudi uzvišeno, pred Bogom je gnusoba.'” (Luka 16,15)
Istinska nevolja s književnicima i farizejima bila je u tome što nikada nisu pozorno pročitali Deset zapovijedi. Da su to učinili, shvatili bi njihovu dubinu i činjenicu da se one ne mogu tumačiti odvojeno jedna od druge. Mi smo već prije nekoliko dana zapazili da je zakon u Pavlovim mislima dobio potpuno novo značenje kada je konačno shvatio desetu zapovijed: “Ne poželi…!”
U tom ga je trenutku veličanstvenost zakona pogodila kao grom iz vedra neba. Iznenada je shvatio da Deset zapovijedi ne govore samo o djelima već i o mislima koje prate djela. Tek kad je Pavao shvatio duševnu narav zapovijedi “Ne poželi…!” počeo je shvaćati i pravo značenje želje, strasti.
Problem s legalističkim čitanjem Biblije je u tome što ono propušta shvatiti namjere i domet biblijskih savjeta i opomena. Upravo zato su farizeji Kristova vremena smatrali da su sigurni ukoliko izbjegnu učiniti fizički čin preljuba. Zaključili su da im sve dotle dok nisu krivi za fizički prijestup sedma zapovijed nema ništa zamjeriti i da su potpuno nevini pred zakonom. Kao i sa šestom zapovijedi, uzeli su slovo zakona, ograničili ga na jedan djelić njegova značenja i tako ga, u stvari, ukinuli.
Takav način čitanja Isusovih riječi u Evanđelju po Mateju 5,28 učinio bi da žena bude tehnički potpuno čedna, iako u srcu želi zgriješiti s nekim čovjekom. Pa zar Isus nije govorio jedino o čovjeku koji grešno poželi tuđu ženu, dok ženu uopće nije spomenuo? U Propovijedi na Gori, Isus čini kraj svim ovakvim legalističkim hvatanjima za slovo zakona. Točku po točku, On izvlači dublje značenje teksta zakona. On nadilazi puko slovo zakona i izvlači duhovno značenje koje daje život riječima. On želi da mi tako čitamo zakon, shvaćajući njegovo puno značenje. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)