“Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati niti će vam na um dolaziti.” (Izaija 65,17)
Prije no što s ideje o nagradi prijeđemo na druge dijelove Propovijedi, trebali bismo baciti još jedan pogled na Nebo. Uostalom, osam blaženstava je omeđeno obećanjem da će Kristovi sljedbenici dobiti nebesko kraljevstvo kao nagradu. Kad je Isus govorio o Nebu, Njegovi su slušatelji pred očima imali starozavjetna obećanja. U Starom zavjetu o toj temi najotvorenije govori Knjiga proroka Izaije. I stoga ćemo jutros očima proroka Izaije razmotriti nebesku nagradu.
Jedan je od mojih najomiljenijih nebeskih tekstova u Knjizi proroka Izaije onaj koji nam kaže da će “vuk prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit… neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora” (Izaija 11,6-9).
I moj se drugi tekst nalazi u istoj knjizi: “Evo Boga vašega… on sam hita da nas spasi! Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci… Već će hodit samo otkupljeni, vraćati se otkupljenici Jahvini. Doći će u Sion kličuć od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.” (Izaija 35,4-10)
Kakvog li obećanja! Kakvog li blagoslova! To su bila obećanja koja je Bog želio ispuniti na Izraelu. Ali, budući da je Izrael odbacio Isusa, obećanja se sada odnose na Crkvu. Ona se odnose na svakoga od nas.
Gospode, ja želim biti tamo. Želim živjeti u Tvom kraljevstvu, u kraljevstvu u kojemu će bolesti sadašnjeg vremena postati samo povijest. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)