„Isus im reče: Zaista zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi.“ (Ivan 6,53)
Na prvi pogled pomisao da jedemo Kristovo tijelo i pijemo Njegovu krv može izgledati zbunjujuća. Bila je to zbunjujuća misao i za one koji su je prvi put čuli kad ju je Isus izgovorio. To je zapisano u evanđelju po Ivanu 6. poglavlju.
„Primanje Riječi, kruha sa neba, proglašeno je za primanje samog Krista. Kao što se Božja Riječ prima u dušu, tako i mi uzimamo učešća u tijelu i krvi Božjeg Sina. Dok ona rasvjetljava um, srce se otvara još više da primi usađenu Riječ, kako bismo mogli rasti. Čovjek je pozvan da jede i da sažvače Riječ; ali sve dok njegovo srce nije otvoreno toj Riječi, sve dok ne pije od Riječi, dok nije naučen od Boga, biti će pogrešnog razumijevanja, pogrešne primjene i pogrešnog shvaćanja te Riječi. Kao što se od hrane u tijelu stvara krv, tako se i Krist stvara jedenjem Riječi Božje, koja je Njegovo tijelo i krv. Onaj koji se hrani tom Riječju u sebi ima stvorenog Krista, nad slave.
Pisana Riječ predstavlja onome koji traži tijelo i krv Sina Božjeg; i kroz poslušnost toj Riječi, on postaje sudionik u Božanskoj prirodi. Kao što potreba za tjelesnom hranom ne može biti zadovoljena ako se jednom nahranimo, tako i Riječ Božju moramo jesti svakodnevno da bi zadovoljila naše duhovne potrebe. Kao što se život tijela nalazi u krvi, tako se i duhovni život održava kroz vjeru u Kristovu krv. On je naš život, upravo onako kao što je život tijela u krvi…
Zbog toga što trošimo u toku dana, tijelo mora biti obnavljano krvlju, svakodnevnim uzimanjem hrane. Tako postoji potreba stalnog hranjenja Riječju, a to znanje je vječni život. Ta Riječ mora biti naše jelo i piće. Samo u tome duša će naći svoje hranljive sastojke i životnost. Mi se moramo gostiti dragocjenim uputama da možemo biti obnovljeni duhom uma svojega i rasti u Kristu, našoj živoj Glavi.“ (Ellen G. White, R&H 23.11.1897) (Morris Venden, Djelotvorna vjera)