„Poznam tvoja djela: niti si studen niti vruć! Oh kad bi bio studen ili vruć! Ali, jer si mlak – ni vruć ni studen – izbacit ću te iz svojih usta.“ (Otkrivenje 3,15.16)
Stanje mnogih koji tvrde da su Božja djeca vjerno je prikazano ovom porukom crkvi u Laodiceji. Ovdje se pred onima koji služe Bogu pojavljuje istina od neprocjenjive vrijednosti, koja, ako se primijeni u svakidašnjem životu, pokazuje razliku između onih koji služe Bogu i onih koji Mu ne služe.
Biblija je riznica neistraženog Božjeg bogatstva. Međutim, oni koji imaju spoznaju istine, ne razumiju je tako potpuno kao što bi trebali. Oni ne unose Kristovu ljubav u svoj srce i u život. Proučavatelj Riječi treba se naginjati nad zdencem žive vode. Crkva se mora obilno napiti duhovnosti Riječi. Naša služba Bogu mora se razlikovati od mlakog, beživotnog, bezosjećajnog vjerskog iskustva koje čini da se mnogi vjernici uopće ne razlikuju od onih koji ne vjeruju.
Polovični kršćani mnogo su gori od nevjernika; njihove prevarljive riječi i neodređeno ponašanje mnoge zavode s pravog puta. Nevjernik plovi pod svojom pravom zastavom. Mlaki kršćanin vara obje strane. On nije ni dobar svjetovnjak niti dobar kršćanin. Sotona se služi njime da obavi posao koji ne može obaviti nitko drugi. Ljubav prema svojem „ja“ isključuje ljubav prema Kristu.
Oni koji žive za sebe svrstani su u redove Laodicejaca koji su mlaki, ni hladni ni vrući. Žar prve ljubavi se ohladio i pretvorio u sebični egoizam. Ljubav prema Kristu u srcu izražava se djelima. Ako je ljubav prema Kristu mlitava, izopačit će se i ljubav prema onima za koje je Krist umro. Može se zadržati privlačan vanjski privid gorljivosti i ceremonija i to će biti sav sadržaj njihove napuhane religije. Krist takve prikazuje kao ljude koji izazivaju Njegovo gađenje. Zahvalimo se zato Bogu što, iako su ovakvi ljudi mnogobrojni, i dalje ima vremena i prilike za pokajanje. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)