„Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju iste službe, tako smo mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a s obzirom na pojedince, udovi jedan drugom.” (Rimljanima 12,4.5)

Martin Luther je jednom primijetio da je bez druge osobe nemoguće biti kršćanin kao ni preljubnik.

Biti kršćanin znači postati dio Kristovog tijela, Crkve. Kada se povežemo s Kristom, mi imamo i međusobne odnose. Kada vjernici postanu Božji baštinici, oni postaju subaštinici među sobom. Zato se kršćani često nazivaju braćom i sestrama. Svi su oni posvojeni u Božju obitelj.

Neposredna okolina u kojoj ova “obitelj” djeluje je Crkva. Pavao u Poslanici Efežanima opisuje Crkvu kao tijelo Kristovo. Crkva je to jedinstvo koje možemo opisati kao funkcionalno tijelo.

Rimljanima 12,4.5 ističe istinu da svi članovi ili udovi tijela nemaju istu ulogu. Zato Pavao ne govori samo o jedinstvu Crkve, već i o njenoj različitosti. Crkva ima jedan cilj, ali raznoliki članovi daju različite doprinose ovisno o svojim posebnim darovima.

Zato raznovrsnost članstva vodi zdravlju Crkve kao tijela. I jedinstvo i raznolikost važni su na svim razinama Crkve. Crkva u kojoj bi svi imali moj temperament i talente bila bi prilično dosadno mjesto. Ona bi bila i vrlo neučinkovita. Mi kao kršćani trebamo više vrednovati jedinstvo koje dijelimo s braćom i sestrama u Kristu i različitost koja nas čini djelotvornim. Naime, mi možemo definirati učinkovitu crkvu kao jedinstvo u različitosti. Naravno, ovo jedinstvo, ako hoćemo da bude zdravo, mora biti u Kristu.

Jedinstvo u različitosti bila je važna poruka Rimljanima. Budući da je bila smještena na raskrižju imperija, crkva u Rimu, osim osnovne podjele na Židove i neznabošce, sastojala se od brojnih etničkih skupina i rasa. Članovi su trebali naučiti zajednički raditi a istodobno koristiti razlike za povećanje učinkovitosti u djelovanju svojoj zajednici.

I Crkva u dvadeset prvom stoljeću suočava se s istim izazovom. Jedna od njenih najvećih potreba danas je uvećanje blagotvornog učinka i različitosti i jedinstva. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)