„Po rodovima njihovim po znat ćete ih. Bere li se s trnja grožđe ili s drače smokve? Tako rađa svako dobro drvo rodove dobre, a zlo drvo rađa zle rodove..“ (Matej 7,16.17)
Povremeno se u jednom gradu održavao poljoprivredni sajam. Za najljepše jabuke određeni žiri dodjeljivao je naročite nagrade. Bio je poslan i oglas svima koji su živjeli u okolici, i u cijeloj zemlji, kako bi svi saznali o ovom takmičenju.
Neki uopće nisu bili zainteresirani za jabuke. Bacili su obavještenje i zaboravili na takmičenje. Ali bilo je i onih koji su planirali kako će proizvesti jabuku koja bi dobila nagradu.
Gospodin Šimić bio je drvodjelja. Odabrao je komad borovine i izrezbario svoju jabuku od drveta. Bila je baš pravog oblika, a kad ju je obojio, izgledala je skoro kao prava. Gospođa Ivić požurila je u grad po vunu. Ona je štrikala svoju jabuku. Kad ju je završila, izgledala je stvarno kao jabuka, ali ste odmah mogli vidjeti i reći da je samo trebalo predstavljati jabuku!
Neki su ljudi svoje jabuke načinili od plastike, neki su ih isklesali, neki sašili od tkanine, neki koristili plastelin, keramiku i staklo. Samo malo njih ubralo je svoje jabuke s jabukovog drveta. To je bilo pravo voće.
Na dan održavanja sajma većina jabuka izgledala je izvana veoma lijepo. Međutim, kad su sudci iz žirija rasjekli sve jabuke, kako bi vidjeli unutrašnjost – sve imitacije bile su diskvalificirane.
Ako želiš donositi jabuke, najbolje je pronaći jabukovo drvo ili posaditi sadnicu jabuke. A ako želiš donositi prave rodove kršćanskog života, najbolje za tebe je da budeš kršćanin. Jabuka donosi jabuke zato što je to u prirodi jabukovog drveta, a nikad u namjeri da to postane. I kršćanin čini ono što je pravo zato što je kršćanin, nikada u namjeri da to bude. Ono što je unutra određuje kvalitetu izvanjskog. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)