„I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta.“ (Otkrivenje 6,12-14)

Šesti pečat opisuje kraj kozmosa u smislu u kome su ga shvaćali stari narodi. Pečati počinju s četiri konjanika, koji predstavljaju vrstu sudova koji se uvijek iznova ponavljaju u povijesti (Otkrivenje 6,1-8). Gornji tekst, međutim, obuhvaća i potpuno raspadanje nebesa (Otkrivenje 6,12-14), koje svijet vidi i prepoznaje kao izlijevanje Božjeg gnjeva na svijet i njegove stanovnike (Otkrivenje 6,15-17). Po svemu sudeći, ovim tekstom opisan je kraj povijesti svijeta koji poznajemo.

Stari narodi izgleda da su ukupnost ljudskog roda opisivali ovim međusobno suprotnim pojmovima: „bogati i siromašni“, „slobodni i robovi“, „muškarci i žene“. U našem tekstu apostol Ivan navodi predstavnike cjelokupne društvene ljestvice. Nitko, od cezara do čovjeka najnižeg ranga, neće izbjeći konačni Božji sud!

Kako ćemo se odnositi prema tekstu kao što je ovaj najprije ovisi od kulture u kojoj smo odrasli. Shoni iz Južne Afrike tradicionalno vjeruju da zemljotresi nastaju kada Bog korača Zemljinom površinom. Druga plemena pripisuju zemljotres djelovanju posebnih božanstava. Po njima ovakvi tekstovi izražavaju misao da Bog potpuno upravlja svim što se događa na Zemlji.

Božanska vrhovna vlast nad zemljotresom pokazala se utješnom za kršćane koji žive u blizini kalifornijskog rasjeda kod San Andreasa. „Bog je samo pljesnuo rukama“, objasnio je jedan od svjedoka zemljotresa na tom području 1989. godine, zemljotresa koji je odnio više od 60 života i pričinio štete u visini od nekoliko milijardi dolara. Pošto su Ivanovi čitatelji iz Male Azije dobro poznavali zemljotrese (rimska provincija Azija nalazila se usred aktivnog seizmičkog područja), ovakav tekst je prije mogao izazvati strah nego donijeti utjehu.

Svojim ukupnim utjecajem današnji tekst zaista treba unijeti strah u srce svih onih koji previše povjerenja posvećuju materijalnim dobrima ovoga svijeta. Mi nemamo nikakve sigurnosti, nikakvog čvrstog tla pod svojim nogama, ničega na što bismo se mogli osloniti u cijelom svemiru, osim samoga Boga. Cijeli stvoreni svijet i sve što živi u njemu jednoga dana može nestati. Ukoliko se oslanjamo samo na ono što vidimo, čujemo i možemo opipati, onda zaista živimo rizičnim životom.

Gospode, pomozi mi da shvatim nesigurnost novca, zemlje, obrazovanja i svega ostaloga čemu bih mogao pokloniti svoje povjerenje. Pomozi mi da se stalno oslanjam na Tebe – i samo na Tebe. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)