„Za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga koji će uzvratiti svakom po djelima.“ (Rimljanima 2,5.6 – DF)
Je li Pavao zbunjen? Je li ga pamet napustila? Kako današnji redak možemo povezati s onime što apostol naučava u drugim redcima?
Na primjer, već u sljedećem poglavlju on piše: „Jer nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona.“ (3,20) U Efežanima on ističe da smo spašeni milošću po vjeri; „to ne dolazi od djela, da se ne bi hvalisao“ (Efežanima 2,8.9).
Kako Pavao može promijeniti mišljenje i tvrditi da će ljudima biti suđeno prema onome što su učinili ili ostvarili?
Prije nego što odgovorimo, trebamo primijetiti da Pavlove riječi dolaze iz Starog zavjeta. On često citira S>tari zavjet kako bi zaokružio neku misao. Psalam 62,12: „Ti uzvraćaš svakome po djelima.“ Isus je preuzeo ovu misao kad je rekao da „Sin Čovječji ima doći u slavi Oca svoga, u pratnji anđela, te će tada platiti svakome prema djelima njegovim“ (Matej 16,27).
Pavao ne proturječi samom sebi. Istina je da u Rimljanima 1,16 on tvrdi da se spašavamo samo vjerom. Ali on sada ne proturječi sebi govoreći da se ipak spašavamo dobrim djelima. Naprotiv, on potvrđuje da, kao što kaže John Stott, „premda se dosita opravdavamo vjerom, sudit će nam se prema našim djelima“. Stott nastavlja i kaže da nije teško otkriti razlog. Suđenje je javni događaj, a njegova svrha nije da odredi Božju odluku, već da je objavi i opravda.
„Ovakav javni događaj,“ piše Stott, „kada se javno izgovara presuda i javno izriče kazna, zahtjeva… dokaze koje se može provjeriti. Jedini javni dokazi bit će naša djela… Prisutnost ili odsutnost spasonosne vjere u našim srcima bit će otkrivena prisutnošću ili odsutnošću dobrih djela u našim životima.“
Tako Pavao naučava da dobra djela nisu temelj našeg spasenja, već plod spasonosnog odnosa s Isusom. Pavao to naziva „poslušnost vjere“ u Rimljanima 1,5 i 16,26 (DF). Predaja srca Kristu uzrokuje promjenu života. Oni koji su umrli grijehu neće i dalje živjeti u njemu. Naprotiv, oni će hoditi s Isusom i „živjeti novim životom“ (Rimljanima 6,1-12). (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)