“Ako se ljutite, ne griješite! Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom.” (Efežanima 4,26)
Mislim da ste se do sada bar jednom zapitali može li se i pravi kršćanin naljutiti. Pa zar se i sam Isus nije naljutio na književnike i farizeje (Matej 23)? Zar ih u istom poglavlju nije nazvao imenima koja je sam zabranio? Zar Bog neće uništiti grješnike na kraju vremena?
U pravu ste. Bog mrzi grijeh. Isus mrzi grijeh. Božansko srce, puno ljubavi, teško podnosi činjenicu da su Njegova zemaljska djeca ugrožena grijehom, da je njihova sreća uništena. Bog se ljuti na grijeh i njegove posljedice. Osim toga, Bog će konačno učiniti kraj grijehu i onima koji odluče prionuti uz grijeh. Zato što toliko voli svakog čovjeka, Bog je ljut na sve što ugrožava ljude. Božji bi se gnjev mogao nazvati svetim negodovanjem.
Kristovi sljedbenici ne samo da smiju već i trebaju gajiti ovu vrst gnjeva protiv grijeha. Dok pišem ove stranice, televizija prikazuje posljedice strašnog terorističkog razaranja državne zgrade u Oklahoma Cityju. Tko je mogao biti dovoljno bolestan da izazove to razaranje? Ljut sam kad pomislim na nevinu djecu i nevine ljude koji su tom prilikom izgubili život. Isto me tako ljuti kad se sjetim milijuna gladnih ljudi po svijetu, iako na drugom kraju svijeta hrane ima i previše. Ljutim se što mlade ljude i žene zavode na stranputicu prodavači narkotika i drugi koji vrebaju naivne i slabe. Ljut sam i na zlo koje u crkvama čine fanatici propovijedaju ći slovo i kršeći duh zakona.
Kao kršćani mi moramo mrziti grijeh, ali i voljeti grješnike. Na nesreću, vrlo često činimo upravo suprotno. Prečesto se događa da mrzimo one koji su nama učinili nepravdu ili povrijedili našu grješnu narav.
Isus želi da se popravimo. Moramo imati pravu vrst gnjeva, gnjeva koji mrzi grijeh, ali želi sve najbolje grješniku; gnjeva koji odlučno odbacuje osobnu odmazdu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)