“Jest, ovdje je kuća Božja i ovdje su vrata nebeska!” (Postanak 28,17)
Jakov je bio religiozan čovjek. Članovi njegove obitelji bili su vjernici Crkve. U vrijeme dok je živio kod kuće, njegovo duhovno iskustvo nije bilo rđavo. Bio je zainteresiran za pravo prvenstva zbog duhovnih prednosti. Želio je razgovarati sa Bogom onako kako je to činio Abraham. To mu moramo priznati.
Jakov je pogrešno razumio način Božjeg djelovanja. Bilo mu je obećano prvenstvo, ali Bog je imao stalnu naviku čekati do posljednjeg minuta. (Ja sam se obično zbog toga ljutio na Njega. Ali, ne zaboravite da je Bog najsigurniji u svemiru. Ako se ljutite na Njega, možete Mu to reći jer On to već zna. Međutim, On se ne ljuti na vas). I tako je Bog čekao do posljednjeg minuta i Jakov je pomislio kako treba pomoći Bogu da ispuni svoje obećanje.
On i Rebeka su se udružili i skovali naročiti plan. Vama je poznat ostatak događaja. Jakov je prijevarom zadobio blagoslov prvenstva. Iz toga je proizišlo to da Jakov nikada više nije vidio svoju majku. Vidimo ga kako luta po pustinjskom pijesku, sam, opterećen krivicom i nevoljama. Cijela se situacija okrenula.
Jakov i Rebeka su odlučili da urade nešto sami. I tako vidite kako Jakov razočaran bježi. Noć se približava, i on leže pošto je umjesto jastuka pronašao kamen, i nema snage za molitvu. Pomislio je da je sve beznadno, ali dobio je san. U snu je vidio ljestve kako sa zemlje sežu do neba. Anđeli su se penjali i silazili po njima. Ljestve predstavljaju Krista. On je ta veza između Neba i Zemlje. Isus je još uvijek bio tamo. Isus ga je još uvijek ljubio. Isus mu se približio u vrijeme njegove potrebe, kao što to uvijek čini kad je netko spreman prihvatiti milost koju On nudi. Te noći Jakov je bio obraćen. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)