„Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim? Nek se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek i rat plane protiv mene, i tada sam pun pouzdanja.“ (Psalam 27,1.3)

Mi prolazimo kroz neprijateljsku zemlju. Neprijatelj vreba sa svih strana da spriječi naše napredovanje. On mrzi Boga i sve koji Ga slijede i nose Njegovo ime. Ali naši su neprijatelji istodobno i Gospodnji neprijatelji; pa iako su jaki i vješti, Kapetan našeg spasenja, koji nas vodi, može ih pobijediti.

I kao što Sunce raspršuje oblake, tako će i Sunce pravednosti ukloniti prepreke koje ometaju naše napredovanje. Mi možemo razvedriti svoju dušu gledajući ono što je nevidljivo, ono što će nas razveseliti i oživiti na našem putu.

Ako prionemo uz Njega živom vjerom govoreći zajedno s Jakovom: „Neću te pustiti!“ (Postanak 32,26); ako se budemo molili: „Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene“ (Psalam 51,11), na nas će se odnositi obećanje: „Nikada te neću ostaviti ni zaboraviti!“

Čitali smo izvještaj o nekom plemenitom kraljeviću koji je sliku svojeg oca uvijek nosio blizu srca, koji bi u trenucima kada je prijetila opasnost da ga zaboravi uzimao sliku i govorio: „Ne dopusti mi da učinim bilo što nedostojno takvoga oca!“

Bog od nas kao kršćana ima pravo očekivati da Ga nikada, nikada, ni za trenutak ne izgubimo iz vida. Kao Njegova djeca, koja su to postala posvojenjem, kako se moramo truditi sačuvati u sjećanju Njegovu sliku i ništa ne činiti čime bismo umanjili ili osramotili svoje sveto zvanje jer se ubrajamo u članove kraljevske obitelji. Bog nas je načinio kao časne sudove, pripremljene za svako dobro djelo. „Narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu.“ (Izaija 43,21) Božji narod je nazvan krunom, draguljem. Sotona bi rado oteo Božje blago, ali ga je Bog tako osigurao da Sotona ne može doprijeti do njega. „U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna, i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.“ (Izaija 62,3) Mi smo sigurni, savršeno sigurni od neprijateljevih lukavstava sve dok budemo njegovali nepokolebljivo povjerenje u Boga. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)