„I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i čudesno: sedam anđela sa sedam zala posljednjih – s njima se navršuje gnjev Božji.“ (Otkrivenje 15,1)
Knjiga otkrivenja opisuje i mnoga osjećanja. Osobe u knjizi su gnjevne (Otkrivenje 12,17; 18,3), uplašene (Otkrivenje 11,13), radosne (Otkrivenje 18,20; 19,1-6), izuzetno žalosne (Otkrivenje 18,9-19). Ovi osjećaji nisu ograničeni samo na zemaljsku oblast. Ivan i Boga opisuje kao gnjevnog, ljutitog, rasrđenog (na primjer: Otkrivenje 11,18; 14,10.19; 15,1-7; 16,1), a isto tako i Janje (Otkrivenje 6,16.17).
Ovisno o tome kako ih pokušavate opisati, postoje četiri do šest osnovnih osjećaja. Mislim da će se svi složiti da u te osnovne osjećaje spadaju: (1) zadovoljstvo, (2) žalost, (3) gnjev i (4) strah. Kada sebi ili svojim bližnjima u skratimo mogućnost izražavanja svojih istinskih osjećanja, povećava se ozbiljnost tjelesnih, mentalnih i emocionalnih poremećaja. Djeca koja se plaše izraziti svoju žalost ili svoj gnjev odrastaju nesposobna razviti zdrave i poštene odnose.
Bog je želio da osjećaji gnjeva, žalosti, straha i radosti služe kao zaštita i kao oduška. Ona su dio Njegovog plana za nas. Kada odbacujemo stvarnost onoga što osjećamo, primoravamo sebe na život u jednom obliku samozavaravanja. To ima svoje posljedice i za druge. Obitelji se raspadaju kada njihovi članovi suzbijaju osjećanja iz straha kako ne bi ranjavali druge ili ugrozili međusobni odnos. Takvo ponašanje postaje temelj nepoštenog odnosa ili ga potpuno prekida.
Neka je žena u kasnim pedesetim godinama upravo pretrpjela operaciju potpunog uklanjanja dojke. Ne samo da je bila preplašena, ne samo da se plašila smrti – već i izrazito žalosna, žaleći za djelom tijela koji više nije imala. Osim toga, bila je ljuta što se nešto takvo upravo njoj moralo dogoditi. Emotivna, mentalna i tjelesna bol prožimala je cijelo njeno biće. Iako je očajnički željela o svom bolu razgovarati sa svojim mužem, tipičnim snažnim muškarcem, on to nije želio.
„Sve će biti u redu“, govorio je.
Njen muž nije bio u stanju izraziti svoj vlastiti strah i ljutnju, pa nije dozvoljavao ni njoj da to učini. Kada im je pristupio kapelan, on je gospodario razgovorom i nije dozvoljavao izražavanje tih bolnih osjećaja. Pri tome je spriječio svoju ženu da svoju dušu oslobodi tereta sve u pogrešnom shvaćanju da snažni kršćani svoje terete nose smireno i tiho.
Mi možemo ispuniti Božji plan izražavajući svoje osjećaje Bogu. Isus je to učinio na križu (Matej 27,46; Marko 15,34). Bog nas je spreman saslušati. Njemu je milije da se pošteno i iskreno ne suglasimo s Njim nego da se nepošteno i lažno pokorimo! On već zna kako se vi osjećate, zato nema opasnosti. Osjećaji mogu raniti, ali nam mogu donijeti i iscjeljenje, zajedništvo i ljubav.
Gospode, evo kako se danas osjećam… (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)