“Kruh naš svagdanji daj nam danas.” (Matej 6,11)
Primijetili smo prije nekoliko dana da prva ploča Očenaša sadrži molbe koje se odnose posebno na Boga i na Njegovo ime (Matej 6,9.10).
Međutim, u našem današnjem tekstu dolazi do korjenite promjene. Fokus prelazi s Boga na nas i pojavljuju se zamjenički oblici mi, naš i nama. Tako naš tekst označuje da smo prešli na drugu ploču Očenaša, čije se molbe bave ljudskim potrebama. Prvo dolazi Bog, a onda čovjek. I jedno i drugo je važno, ali po odgovarajućem redoslijedu. Bez Boga ni nas ne bi bilo. Bez Boga ne bismo ni imali potreba koje bi trebalo zadovoljavati. Tu istinu prikazuju i Deset zapovijedi i Očenaš. Božje prvenstvo je istina koju stalno moramo imati pred očima i u srcima.
Stoga predstavlja iznenađenje kada vidimo kako počinje druga ploča molitve. Mogli bismo pretpostaviti da će započeti ljudskim potrebama koje čovjeka povezuju s Bogom, s ljudskim duhovnim potrebama. Ali, nije tako. Drugu ploču Isus započinje ljudskim tjelesnim potrebama. “Kruh naš svagdanji daj nam danas!”
U tome se krije pouka za nas. Kad Isus razmatra naše potrebe, započinje na pravom mjestu. Započinje s potrebama tijela. Bez tjelesnog zdravlja nema ni trajnog postojanja – pa ne bismo imali ni duhovnih potreba. Taj se redoslijed često pojavljuje u Isusovoj službi. Prvo je liječio ljude, a tek onda im propovijedao. Prvo je zadovoljavao njihove tjelesne potrebe, i tek se tada mogao potpuno posvećivati zadovoljavanju njihovih duhovnih potreba, uklanjanju njihovih duhovnih nedostataka.
To je slika koju nam pruža iznenađujuži redoslijed druge ploče. Prvo nam je nužan naš svakidašnji kruh. Kad se ta potreba zadovolji, postajemo svjesni svoje krivice i svoje duhovne potrebe za oprostom.
Naš nas Gospod razumije. Prvo se trebamo moliti za kruh, a onda za oprost. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)